Ono što je postalo 50. animiranim ostvarenjem Walt Disney Studiosa bila je, pogađate, još jedna bajka Tangled (stručno preveden naslov kao Vrlo zapetljana priča) brižno upakovana u fini celofan sa pažljivo izabranom bojom i trakicom (čitaj: porukom djeci, a i odraslim koji već nisu suviše odrasli i vjeruju u bajke, da snove treba slijediti). Bajka je ona o Zlatokosoj (glas Mandy Moore) koju je zla starica, majka Gothel (glas Donne Murphy), držala zatočenom u kuli na osami i koristila moć njene duge plave zlatne kose kako bi se podmlađivala, k tome joj govoreći kako nikako ne smije napustiti kulu jer bi drugi ljudi mogli iskoristiti njenu specijalnu sposobnost i ugroziti je.

Naravno, pozadina cijele priče je u tome da je ona izgubljena (ukradena!) princeza čije porijeklo vidimo u prvim minutama CGI animiranog ostvarenja. Nastavljamo sa onim za što ona smatra da je njen 18. rođendan, a ustvari i jeste samo što ga ucviljeni kralji i kraljica obilježavaju puštanjem lampiona uvečer u zrak. Zlatokosa žarko želi izbliza da vidi lampione, ali majka Gothel – “podmlađena“ zla starica, ne želi ni da čuje o tome. Sasvim slučajno, ili još bolje, igrom sudbine, šarmantni lopov Flynn Rider (glas Zachrya Levija) je taj koji će joj priskočiti u pomoć svakako imajući u vidu lični dobitak. Na putu do ostvarivanja svojih snova Zlatokosa i Flynn, čija je glava ucijenjena, će se, da li je to potrebno reći, zaljubiti, te kako to obično i bude u bajkama...

Koliko je samo bajki prešlo put od hartije prema celuloidu, onih u režiji samog majstora Walta Disneya, a kasnije i njegovih uposlenika, stručnih, darovitih, snalažljivih, umjetničkih duša? Pedeseto animirano ostvarenje Walt Disney Studiosa Tangled sa Zlatokosom kao princezom, a prije nje su bile, možda ne kao princeze, ali svakako kao junakinje, Snjeguljica, Uspavana ljepotica, Pepeljuga, Bella iz Ljepotice i Zvijeri, Pocahontas... i još mnoge poslije i one koje tek trebaju doći. Nema se mnogo šta prigovoriti Vrlo zapetljanoj priči. Disneyevi digitalni lutkari uspjeli su udahnuti novi život bajci braće Grimm o Zlatokosoj. Animacija je savršena, pjesme (koje su do ovoga možda i malo duže izbivale iz Disneyevih animiranih uradaka) i muzika također bez greške, što je razlog angažman osmostrukog oskarovca Alana Menkena (Mala sirena, Aladdin, Zvonar Bogorodične crkve), vokalani talenti perfektno odabrani u posuđivanju glasa...

Jednostavno nema zamjerke. Čak je i sinhronizirana verzija dolično urađena i predstavlja užitak za gledanje (i slušanje), što je poprilično velika stvar kada je uopšteno u pitanju sinhroniziranje animiranih filmova. Tek naši zapadni susjedi poslu prilaze prijeko potrebnim profesionalizmom, bar su to uradili pri sinhronizaciji ovog CGI animirnaog uratka. Nekad im se i omakne, ali u biti su vični tom poslu.

Opet, ovo je animirani film za djecu, ili namijenjen upravo onima mlađeg uzrasta, ali svakako i onim starijim koji nisu zaboravili na dijete u sebi i smatraju da se godine samo broje dok se ostaje mlad u srcu. Očevi i majke, tetke i daidže, stariji brat ili sestra, svojim najmilijim i najmlađim bi zaista trebali priuštiti, ako već do sada nisu (a ponovno nije na odmet), isinsku magiiju CGI animiranih pokretnih slika kakva je upravo ona Vrlo zapetljane priče. Ne samo da će to biti oduševljenje pred ekranom televizora ili kompjuterskog monitora već će unijeti tračak pozitvne energije u vašu tmurnu (ako je uopšte takva) svakodnevnicu i onu djetetovu (naravno, ako je riječ o školarcu) pretrpanu zadaćama i školskim aktivnostima. Pronaći utjehe u životu i realnosti, i to one kakvu mogu da pruže samo pokretne slike.