Piše: Nisad Selimović

Drugo djelo najmlađeg bh. reditelja Kenana Musića nije donijelo veliki pomak u njegovom filmskom izrazu, ali se zato zrelije hvata u koštac sa stvarnošću no većina bh. filmova. Da se mladi ljudi nalaze u velikim problemima samom činjenicom da žive u Bosni i Hercegovini, svima je jasno. Ogromnoj većini je također vrlo jasno da ista ta omladina puno više voli život online nego onaj stvarni i kada je u pitanju mijenjanje stvari nabolje, svi će radije sjediti po strani nego učiniti nešto konkretno. Ali, ne i Kenan Musić. Madić koji je jedva punoljetan snimio svoj prvi dugometražni film, sinoć je priredio premijeru i svog drugog igranog ostvarenja pod nazivom Politika i drugi zločini. Sam naslov sugeriše Musićevo suočavanje sa surovom stvarnošću koje je i sam dio, kroz priču o američkom novinaru (Adnan Novo) koji dolazi u Sarajevo da piše o prošlogodišnjim JMBG protestima. On uz pomoć lokalnog novinara (Dragan Marinković) dolazi do organizatora protesta, ali paralelno pravi intervju i sa jednim od ministara jedne od brojnih bh. vlada (Muhamed Bahonjić). Nakon što članak bude objavljen, kreće lavina događaja koja će natjerati Amerikanca da bježi iz glavnog grada BiH, a ni ostali neće biti izostavljeni od odmazde.

Drzak čin Puno je hrabrosti u Kenanu Musiću, čim se odlučio suočiti tako direktno sa problemima kojih su svi svjesni a većina o njima samo raspravlja na društvenim mrežama. A valjalo se odlučiti i na isto tako drzak čin snimanja filma sa budžetom koji je tek na papiru iznosio 15.000 KM.

Šokantna činjenica je, da je nama u stvari kroz ruke prošlo tek 1.400 KM, a ostalo smo pokrili raznim kompenzacijama i sponzorstvima, kaže Musić. Iako smo država koja ima vrlo efikasnu (ne i plodnu) kinematografiju, gdje dokazani autori čekaju (opet, bez osude) savršene uslove da bi se odlučili ući u produkciju, to je uistinu šokantan podatak. Mi smo u ekipi imali 40 ljudi, što je za jedan profesionalan filmski set malo, ali ekipa s kojom sam radio je cijeli proces završila vrlo profesionalno i bez većih problema, naglašava Musić.

Politika i drugi zločini je film, ako neko može oprostiti filmskom kritičaru profesionalnu deformaciju, sa dosta problema i štuca na mjestima gdje se to ne bi smjelo dešavati. Filmski jezik kojim Musić komunicira je donekle konfuzan, ali to se ima pripisati samo njegovoj mladosti i velikoj želji da u krajnji proizvod implementira mnogo, skoro sve što je do sada naučio o filmu. To, naravno, ne proizvodi uvijek uspjeh i biće potrebno još mnogo teorije i iskustva da bi sve došlo na svoje. Ali, s druge strane, Musićev drugi film, iako možda ne formom, onda svojim društvenim angažmano potpuno zadovoljava svoje postojanje. On se bavi temama koje se mnogi boje dotaknuti. U našem teatru to nije slučaj i većina predstava govori, na umjetnički način, često uz obradu klasičnih predložaka, o trenutku u kojem živimo. S filmom je potpuno drugačije - ili se savremeni problem dotiče ovlaš, sporedno, ili je zatomljen u dubini neke ljubavne ili ratne storije.

Musić to radi direktno i mladalački, bez uvijanja. Političar je u njegovom filmu čisti prevrtljivac i to je odmah svima jasno. Organizatori protesta su mladi ljudi i imaju poruku. Novinari su... pa, novinari - nekad prevrtljivi, nekad profesionalni, kako koji. Čista istina. Ogledalo stvarnosti.

Mi moramo prestati raditi filmove koji govore o prošlosti i napokon početi pričati o sadašnjosti, jer mi sada imamo previše problema da bi živjeli u prošlosti, kaže Musić. - Mi dvadeset godina čekamo da se nešto desi a sve nam je gore. Cijelo vrijeme čekamo taj prvi korak, ali da ga neko napravi umjesto nas. Svi bi da nešto mijenjamo ali samo na internetu i ja mislim da su nas društvene mreže itekako odmakle od stvarnosti. Svi govore da je problem u politici, ali politika je slika društva i društvo je ogledalo politike. U kakvom smo stanju, trebali bi snimati filmove o politici svakodnevno, vrlo trezveno objašnjava Musić.

Bez kalkulacija Najmlađi reditelj u BiH kaže da je, obzirom da se film bavi škakljivom temom, imao pokušaje uticaja i političkih stranaka na njegov krajnji ishod. Garantuje da nije popustio nijednom pritisku, ali i ne mora, sve je jasno kada pogledate film. Film o političarima ne govori na najljepši način, ili, ako želite, film govori istinu.

Primijetio sam da je jedna žena ljutita izašla sa projekcije za medije, napominje Musić po završetku iste. - Iskreno, želja mi je da što više ljudi i sa premijere izađe ljutita. To će značiti da sam uradio pravi posao, naglašava reditelj.

Film je sniman u Sarajevu u septembru prošle godine i postprodukcija je trajala šest mjeseci. Već je pozvan na neke festivale a do tada će se prikazivati u kinima. Čak ni ovdje nema kalkulacija koje redovno postoje kada se pojavi novi film - robovanje festivalskim pravilima i životarenje filma mimo publike. Možda je i to posljedica mladalačkog zanosa, ali i ako je, neka je. Najmlađa filmska ekipa u Evropi radi mimo svih bh. pravila i zaslužuju svaku vrstu podrške koja im se može pružiti.

Ja sam imao ponude da idem vani i studiram tamo, ali sam odlučio ostati ovdje i mijenjati stvari. Student sam diplomatije i vjerujem da se stvari mogu promijeniti ako radimo na tome. Ako već protesti ne funkcionišu, pozivam sve mlade ljude da počnemo osnivati stranke i uticati na probleme direktno, zaključuje Musić.