Piše: Mirza Skenderagić

U filmu 'Novine', Steven Spielberg se prvi put u karijeri bavi novinarstvom i njegovom presudnom ulogom u kreiranju američke i svjetske historije.

Današnji čovjek živi u dobu senzacionalizma i spektakla u kojem dnevno primi informacija koliko je njegov predak iz 19. te dijelom i 20. stoljeća, "rasporedio" na godinu dana. U tom sveopštem tehnološko-društvenom "ludilu" uloga medija više nije da razotkriva, mijenja i popravlja društvo, kao što je bila nekad, već da ponudi jednodnevnu šokantnost te da pojedincima uz pomoć suvišnih informacija popuni prazan prostor njegovog života. Međutim, prije interneta i društvenih mreža, mediji su imali sasvim drugačiji položaj u društvu, a vijesti su nerijetko mijenjale tok historije.

"Vijesti su grubi nacrt historije", kaže Kay Graham, bivša glavna izdavačica The Washington Posta, koju je u filmu Novine (The Post) Stevena Spielberga utjelovila trostruka oskarovka Meryl Streep. Upravo će ovo ostvarenje poslužiti kao posveta istinskom novinarstvu, ali i nastaviti niz iznimno uspješnih tzv. novinarskih filmova, započet s kultnim Građaninom Kaneom (Citizen Kane) Orsona Wellesa, daleke 1941. godine.

Da li objaviti priču ili ne?

Negdje između autentičnih dječijih avanturističkih naslova, ratnih i historijskih drama, te inovativnih naučno-fanstastičnih ostvarenja, Steven Spielberg je pobjedu dobroga nad zlim tražio i u presudnim događajima iz američke i svjetske historije. Ostvarenje s narativom zasnovanim na, dakle, historijskoj istini, jesu Novine, u kojem je predstavljena afera "pentagonski spisi" te u njoj presudna uloga novina Washington Post. Riječ je o filmu u kojem se Spielberg kao jedan od najvažnijih filmskih reditelja svih vremena, prvi put u svojoj karijeri bavi novinarstvom i njegovom presudnom ulogom u kreiranju američke i svjetske historije u 20. stoljeću. Radnja filma smještena je u 1971. godinu, kada su novinari Washington Posta objavili tajne pentagonske dokumente i čitavom svijetu razotkrili istinu o Vijetnamskom ratu.

Uloga glavnog urednika The Washington Posta Bena Bradleeja je pripala dvostrukom oskarovcu Tomu Hanksu koji je zajedno sa Meryl Streep krenuo u novu "spielbergovsku" borbu pojedinca protiv sistema, nepravde i historijskih okolnosti. Nakon što redakcija novina The New York Times javnosti prezentuje dio povjerljivih dokumenata koji razokrivaju laži američkih vlasti o Vijetnamskom ratu, američki predsjednik Richard Nixon se oglušava na Prvi amandman te uz pomoć suda izdaje zabranu daljnjeg objavljivanja za ovu tada najveću publikacija u SAD-u. Međutim, u posjed dokumenata koje je bivši marinac i vojni analitičar Daniel Elsberg dostavio novinarima nakon povratka sa ratišta u Vijetnamu, a koji dokazuju kako su američki predsjednici znali da ne mogu pobijediti u ratu, ali su ipak u njega slali nove vojnike, dolazi redakcija Posta na čelu sa Bradleejem.

Istovremeno, Kay Graham, koja je nakon samoubistva supruga preuzela Washington Post, pokušava te lokalne novine učiniti utjecajnijim te spas uviđa u berzi i prodaji dionica. Njih dvoje se uskoro nađu pred dilemom koja prije ili kasnije stigne svakog novinara ili urednika: da li objaviti priču ili ne? S jedne strane je sloboda riječi i istina, a s druge, lična egzistencija te naravno, tiraž novina i u konačnici, zarada. Iako bi objavljivanjem spisa ugrozili opstanak novina i vlastite poslove, te se morali suočiti sa potencijalnom tužbom, odnosno zatvorom, Bradlee i Graham odluče sa svojim sugrađanima podijeliti istinu, ma koliko bolna i tragična bila.

Filmska posveta istinskom novinarstvu

Nakon oslobađajuće presude na sudu u kojem su prvi put bili na istoj strani sa zakletim suparnicima, kolegama iz The New York Timesa, Bradlee i Graham se vraćaju na nekadašnje sveto mjesto novinarstva, u štampariju, gdje se za prevlast bore miris papira i tinte te pripremaju matrice za štampanje, dok se mašine za transport novina uzdižu poput nedodirljivih stubova društva. Iako u fokusu narativa ostvarenja nije najvažniji, najkompleksniji i najdramatičniji dio novinarstva – istraživanje, reditelj dramaturšku napetost te atmosferu konstantne neizvjesnosti gradi upravo odlaganjem odluke o objavljivanju spisa te nagovještavanjem posljedica koje donosi njen potvrdan odgovor.

Period drastičnog uspona novina tokom 60-ih i 70-godina prošlog stoljeća i odgovornosti koje su novinari i urednici imali prema svome poslu, reditelj oživljava krajnje ralističnom režijom, oskudnom paletom boja uz plavičasto-sivkasti odsjaj, imitacijom kultnih novinarskih filmova, zvukovima kucanja na pisaćoj mašini i neumorne zvonjave telefona koji su bili jedan način novinarske komunikacije, uvjerljivim baratanjem novinarske terminologije i nepisanim pravilima novinarstva, stvarnim audio-snimcima Nixonovih prijetnji te naravno izborom raznolike i reprezentativne glumačke postave.

Također, film Novine prezentuje još jednu "veliku" istinu, onu o Americi kao najdemokratičnijem društvu u svijetu, u kojem vlada sloboda riječi i u kojem predsjednici poštuju Ustav i ne prijete zatvorom onima koji odbijaju prešutjeti njihova (ne)djela. Na koncu, Novine su filmsko ljubavno pismo novinarstvu koje je priznavalo samo jednu riječ – hrabrost te koje u ime demokratije ne suspreže ni pred najmoćnijim čovjekom na svijetu.

Novinarstvo danas i tweetovi Donalda Trumpa

Spielbergove Novine su film koji, dakle, današnje generacije vraća u vrijeme istinskog novinarstva. Novinare i urednike podsjeća na period kada nije postojala copy/paste opcija i kada se iznova moralo prekucavati 7.000 stranica teksta, ali i na važnost njihovog istinitog izvještavanja koje je u stanju da promijeni svijet. Čitateljima oživljava zaboravljeni osjećaj odlaska na trafiku i kupovanja novina kojima vjeruju te listanja novinskog papira uz jutarnju kafu, očekujući istinu i samo istinu. Kao takav, stigao je u najpotrebnijem mogućem trenutku, dok na svjetskoj političkoj sceni vlada čovjek (Donald Trump) koji se, poput Richarda Nixona nekada, smatra "većim od države" koju predstavlja.

U vremenu internet novinarstva kada su informacije istovremeno dostupne cijelome svijetu, a u kojem američki predsjednik Donald Trump otvoreno, preko ličnog Twitter naloga, prijeti novinarima, novinarski poziv nikad nije bio margiliziraniji, a sloboda pisane riječi nikad ugroženija. Jer, 21. stoljeće koje je u međuvremenu postalo rasadnik lažnih vijesti, svjedoči sve učestalijim zatvorskim kaznama širom svijeta, za ono malo preostalih istinitih novinarskih izvještavanja.

Svi novinarski filmovi

U konačnici, ostvarenje Novine predstavlja filmsku definiciju više od četiri stoljeća starog medija, adresiranu na 2018. godinu i vrijeme u kojem vijesti predstavljaju jedan like na društvenim mrežama, te zavisno od njihovog sadržaja "tužni", "šokirani" ili "radosni" emoticon. Ipak, da bi njena spoznaja bila potpuna, neophodno se prisjetiti i ostalih filmskih naslova na temu novinarstva kao što su npr. Svi predsjednikovi ljudi (All the President's Men, 1976) Alana J. Pakule o novinarima koji su raskrinkali aferu Watergate i tadašnjeg predsjednika Richarda Nixona prisilili na ostavku, Kineski sindrom (The China Syndrome, 1979) Jamesa Bridgesa, koji upozorava na opasnost koja dolazi sa razvijanjem nuklearne energije, te Spotlight (2015) Toma McCarthya u čijem narativu je okupljeno više od 200 slučajeva pedofilije koje su godinama činili sveštenici širom svijeta.

Kao najbolji filmovi svog vremena, svaki od njih na sebi svojestven način dokazuje da su promjene moguće sada i ovdje, i da one zavise samo od pojedinačnih odluka i želje da budu ostvarene. Također, u vremenu laži i skrivenih moralnih granica, ovi filmovi nam nude istinu kao daleko svjetlo na kraju tunela, koje, kako mu se približavamo, svijetli sve jače i sjajnije.