Piše: Marko Njegić

Korisnici najpopularnije stranice za filmove i serije Internet Movie Database/IMDb razbacuju se s pokudama "sporo" i "razvučeno" u svojim osvrtima na Taken Down (U mreži zločina). Sporo? Razvučeno? Dajte, molim vas! U redu, serija kreatorskog dvojca Jo Spain-Stuart Carolan jest relativno spora, pa i razvučena, ali haj'mo biti realni – zar gotovo svaka druga nije takva? Razvučenost karakterizira modernu televiziju i serije se većim dijelom, nerijetko bez pokrića, razvlače u trajanju po epizodi/sezoni poput rastopljenog sira s pizze u onoj sceni iz parodičnog filma Top Secret. Isti korisnici IMDb-a koji su npr. davali najveće ocjene prerastegnutoj i slaboj seriji Carnival Row (u totalu nevjerojatno visoka 7.9) sada pokapaju solidnu Taken Down (5.8).

Ako se već uspoređuju baš ove dvije serije, potpisnik ovih redaka će priznati da je prije zamalo ostario gledajući prvospomenutu. U mreži zločina, na koncu, ima "samo" šest epizoda u prosječnom trajanju od 50 minuta, ne njih osam po sat vremena. U tom kontekstu ova serija se u usporedbi s Carnival Row i nekim drugima lako ili lakše gleda, premda je njezina tema zapravo teška, od imigranata do "sex traffickinga". Vjerojatno upravo u tome leži razlog pokuda na IMDb-u. Jer, Carnival Row možda započinje kadrom bodljikave žice i izbjeglica, ali ta je serija ponajprije debelo "fantasy", pa tek onda (naj)manjim dijelom "reality". Snimljena je, k tome, u skupljoj američkoj produkciji i u njoj glume mlade (i zgodne) zvijezde Orlando Bloom i Cara Delevingne.

Kod Taken Down je slučaj obratan: ova serija je dramski krimi-triler koji se usko dotiče izbjeglica i izbjegličke krize, nastala je u irskoj produkciji srednjeg budžetskog dometa, u njoj nema zvučnih, kamoli zvjezdanih glumačkih imena, dok to što režiju potpisuje redatelj šest epizoda Peaky Blindersa (David Caffrey), a troje od njezinih pet producenata radili su Love/Hate, ionako je široj publici manje važno. U uvodnim scenama, prepoznatljivima iz stvarnosti, pratimo dolazak izbjeglica morskim putem u Italiju, odakle će neki od njih dobiti azil i smještaj u Irskoj, poput nigerijske protagonistice Abeni Bankole (Aïssa Maïga) i njezina dva sina. Osam godina kasnije, Abeni i sinovi, tinejdžer Isaiah i Oba (Aaron i Sean Edo), nalaze se smještaju za azilante na rubu Dublina, u blizini kojeg će će osvanuti poprište zločina.

Pronađeno je beživotno tijelo mlade imigranice Esme (Marlene Madenge). Tko je krivac za njezinu smrt, pokušavamo odgonetnuti zajedno s inspektoricama Jen i Niamh (Lynn Rafferty, Orla Fitzgerald). Isiah je putem mobitela razmjenjivao fotografije s Esme, no njegova majka Abeni je sigurna da je on "dobar dečko", a "nije zločin poznavati nekoga", kako kaže inspektorica Jen. Najsumnjivijim se čini alžirski imigrant Samir (Slimane Dazi), barem tako misli policajac Fitzer (Sean Fox) koji će ga napasti i naizgled doprinijeti njegovu samoubojstvu vješanjem na kraju prve epizode. Mreža se širi: sumnjiv je i upravitelj smještaja za azilante Wayne (Brian Gleeson) nakon što vidimo kako je premontirao videosnimku nadzorne kamere da nedostaje dio gdje on komunicira s Esme.

Zanimljivo je da nadzorne kamere iz buseva pokazuju Abeni kako se vozila s žrtvom i zajedno su putovale negdje prema gradu, što sugerira da ona potencijalno zna više nego govori. A u međuvremenu je nestala Flora (Florence Adebambo), još jedna mlada djevojka, također iz Nigerije. To su osnovni rukavci kroz koje se razvija U mreži zločina, s tim da, naravno, ima i sporednih, poput ljubavnog odnosa Jen i kolege Matta (Barry Ward), kako bi inspektorica dobila veću karakterizaciju. Puno je tu klišeiziranosti, tipologije i predvidljivosti iz proceduralnog krimi-trilera ili "policiera", ali serija biva svježija od sličnih maloekranskih proizvoda iz dva razloga. Prvi je spolni obrat pa inspektorice kolo vode kao u Netflixovoj seriji Unbelievable, makar Rafferty i Fitzgerald nisu ni izbliza dobre glumice kao Toni Collette i Merritt Wever (gluma ovdje znade biti ukočena), niti su njihovi likovi tako interesantni. Drugi je kriminalistička kontekstualizacija stvarnosti, tj. prikaz izbjegličkog života prilikom prilagođavanja na novu domovinu i općenito u ovom svijetu koji je "loše mjesto".

"Kad dođete u ovu zemlju prođete velike teškoće", govori Abeni s kojom serija pronalazi zrake ljudskosti u neljudskom okruženju i katarzički nagrađuje strpljenje gledatelja. Taken Down uspijeva izbalansirati žanrovski "mindset" i društveni podtekst, odnosno funkcionirati kao nešto više od generičkog trilerskog "entertainmenta" - kriška života.

Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija