Piše: Nisad Selimović

Pobješnjeli Max, jedan od najboljih akcionih filmova svih vremena, koji je u glumačku orbitu bukvalno ispalio Mela Gibsona, ovih dana treba doživjeti novu mladost. George Miller, autor originala, napokon se odlučio snimiti potpuno novu verziju, suludo agresivnu i brutalnu kao što je bio i original, koja će 15. maja doživjeti svoju svjetsku premijeru. Već sudeći po najavnim trailerima, film će očito biti spektakl za sva čula - jurnjave samoubilačkim automobilima, tuče oruđima za koja nikad niste ni čuli da postoje i još jedna bespoštedna borba za, naravno, naftu. Mela Gibsona ovog puta nema u glavnoj ulozi. Vjerovatno je zaradio dovoljno slave pa mu nije bila potrebna saradnja sa čovjekom koji ga je vinuo u glumačke visine. Vjerovatno se i sam sjeća kako je u stvari dobio ulogu - Miller je bio izričit u nakani da u filmu glume naturščici, ljudi bez glumačkog iskustva, te je organizovao kasting. Gibson, koji je tada bio apsolutni početnik, sa samo jednim polovično uspješnim filmom iza sebe, noć ranije se zacugao sa rajom u kafani, što je rezultiralo opštom tučnjavom. Na audiciji se pojavio sa modricama po licu, nateknut kao "crno-plava tikva", kako je sam sebe opisao. Sa objašnjenjem da im i trebaju "čudaci" za film, Gibson je prošao prvi krug i rekli su mu da dođe za dvije sedmice. Pri narednom susretu, producenti ga nisu prepoznali - naime, sve rane na njegovom licu su zarasle. Ulogu je ipak dobio.

Ali, otkud Milleru tolika želja da snimi film koji će biti preplavljen nasiljem i koji će tako zorno pokazivati prekograničnu stranu ljudske naravi? George Miller je, prije nego je počeo snimati filmove, radio kao doktor u hitnoj službi bolnice u Sydneyu. Tamo je bio svjedok širokog repertoara grozota koje su za uzrok imale uglavnom ljudski faktor, mahom posljedica saobraćajnih nesreća. Čak i prije toga bio je izložen sličnim iskustvima. Kao tinejdžer svjedočio je mnoštvu saobraćajnih nesreća u ruralnim dijelovima Queenslanda, gdje je živio. Čak je i trojicu prijatelja tako izgubio. Tokom svog službovanja u bolnici, upoznao je mladog reditelja Byrona Kennedya, koji je dijelio neke od njegovih obzervacija, te su ubrzo snimili kratki film Violence in the Cinema, Part 1, koji je ubrzo postao hit i obišao je svijet kroz nastupe na raznim festivalima. Shvativši da je nasilje nešto o čemu se itekako može govoriti, udružili su se sa scenaristom debitantom Jamesom McCauslandom, koji je itekako doprinio samoj priči u filmu, kroz vlastite bilješke o naftnoj krizi koja je pogodila Australiju 1973.

Ipak, postoje i dodatni znaci očajničkih mjera koje su neki spremni preduzeti kako bi sebi osigurali mobilnost. Par naftnih štrajkova koji su pogodili mnoge benzinske pumpe otkrili su odlučnost s kojom su Australijanci spremni braniti svoje pravo da napune rezervoar. Dugački redovi su formirani na benzinskim pumpama, i ko god bi se usudio proći preko reda, sreo se sa sirovim nasiljem. George i ja napisali smo scenario na tezi da će ljudi učiniti skoro sve da bi se njihovo vozilo kretalo, uz pretpostavku da nacije neće uzeti u obzir izgradnju infrastrukture za korištenje alternativne energije sve dok ne bude kasno, kazao je jednom prilikom McCausland.

Zvuči jezovito poznato, posebno u ovom vremenu i u gradu kao što je, recimo, Sarajevo. Ovdje su automobili glavni ljubimci i ljudi ih obično više vole nego svoje žene i muževe. Sve dok se može sipati gorivo, svi su sretni. Alternativa ne postoji, niti vlasti razmišljaju o izgradnji infrastrukture za istu. A nervoza korisnika vozila koja se pogone sagorijevanjem fosilnih goriva i ispoljavanje srdžbe uz banalne razloge, kao što je nepolazak istog momenta kada se upali zeleno svjetlo, dovoljno govori kako Mad Max izvrsno korespondira sa nama i sadašnjim vremenom. Snimanje filma je trajalo duže nego što je planirano, jer je jedna od glavnih glumica ostala povrijeđena nakon vratolomije sa motociklom. Sve scene su snimane u okolini Melbournea i kažu da je ta okolica i dan-danas ista. Sa budžetom od oko 400.000 dolara, film je u svijetu zaradio preko 100 miliona, što ga je dugo vremena, prije nego je izašao Blair Witch Project, držalo na vrhu ljestvice filmova sa najvećom zaradom u omjeru sa uloženim novcem. Mad Max je i jedan od prvih australijskih filmova snimljenih u widescreen anamorfnom formatu, što je u kinu donosilo poseban ugođaj. Prijem u svijetu nije svugdje bio isti - zbog nerazumljivog naglaska, većina dijaloga je u Americi zamijenjena i sinhronizovana. Film je bio zabranjen na Novom Zelandu i Švedskoj, zbog incidenta koji se desio nekoliko dana prije premijere, a u kojoj je banda zapalila vozača u njegovom automobilu - slična scena postoji i u filmu. Šveđani su, što je zanimljivo, imali priliku pogledati original tek 2005., kada je zabrana skinuta.

Nova verzija filma, koja se također dešava u futurističkom distopijskom okruženju, prošla je pakao predprodukcije. Svih 25 godina koliko je prošlo od zadnjeg, trećeg dijela franšize, Miller je pokušavao podići film na noge. Međutim, mali milion problema bi uvijek iskrsnuo, a 2000. je i Mel Gibson napokon objavio da se povlači zbog svojih godina. U međuvremenu, Miller je razrađivao scenario i želio je snimiti film, parafraziravši Hitchcocka, koji će se moći gledati i u Japanu bez titlova. Udružio se i sa kultnim britanskim strip crtačem Brendanom McCarthyem, koji je dizajnirao mnoštvo novih likova i vozila. Za potrebe produkcije, Miller je izradio ultimativni storyboard sa 3500 panela, otprilike koliko kadrova u konačnici ima i sami film. Želio je, kako sam kaže, da film bude jedna kontinuirana potjera, sa vrlo malo dijaloga, gdje vizuali uvijek dolaze na prvo mjesto.

Ni snimanje nije prošlo bez problema - kada je napokon odabrana lokacija u Novom Južnom Velsu u Australiji, priroda je umiješala svoje prste. Nakon velikih kiša pustinja je bukvalno oživjela i ogromna prostranstva su ostala prožeta cvijećem. Nimalo postapokaliptično. Miller je tada odlučio cijelu produkciju preseliti čak u Namibiju. Ni tamo nisu imali mira - krenule su optužbe da ekipa pustoši prirodne ljepote ove zemlje, ali to je vrlo brzo demantirano, nakon posjete vladine agencije filmskom setu. Sada je film napokon spreman, i Mad Max: Fury Road će krenuti u distribuciju tačno na polovici maja. Dan ranije, biće prikazan u Cannesu, i vrlo je vjerovatno da će ga i otvoriti. "Svijet pripada pobješnjelima", kaže poster filma. Nikad bolje vrijeme da bude prikazan tom istom svijetu.

Kako je ostarjeli Australijanac odustao od angažmana u Mad Max četvrtici, Miller je angažovao markantnog engleskog glumca Toma Hardyja, koji iza sebe već ima par žestokih i beskrupuloznih uloga (Bronson, Lawless, Batman: Dark Knight Rises). Boje Australije ipak će braniti neko sa A liste - Charlize Theron je pripala glavna ženska uloga u kojoj, baš kao ni Hardy, ne progovara mnogo, ali je zato jedna od najljepših glumica svijeta u filmu ošišana na "keca". U sporednim ulogama pojavljuju se, između ostalih, Zoë Kravitz, Nicholas Hoult, Rosie Huntington-Whiteley i Nathan Jones.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje