Nemoguće je snimiti bolji nastavak od Terminatora 2 redatelja Jamesa Camerona (Aliens, Bezdan, Istinite laži, Titanic, Avatar). Terminator 2: Judgement Day nije samo ponajbolji "sequel" svih vremena. To je i jedan od najboljih (znanstveno-fantastičnih/akcijskih) filmova u povijesti kinematografije. Film s vjerojatno najviše ikoničkih prizora/scena po kadru, nezaobilazni dio kolektivne (pop)kulturne svijesti. Ovo zadnje se slobodno može zapisati i za prvog Terminatora. Oba vizionarska, žanrovski prijelomna filma podigli su davne 1984. i 1991. godine letvicu enormno visoko ne samo za buduće Terminatore, nego i SF/akcijsku kinematografiju općenito. Možda ni sam Cameron više ne bi bio kadar režirati novog Terminatora da bude jednako savršen kao "T1" i "T2", kamoli Tim Miller, koliko god se ovaj pokazao kao potentni filmaš s određenom vizijom (subverzivni antisuperjunački blockbuster Deadpool, znanstveno-fantastična serija Love, Death + Robots).

Terminator: Mračna sudbina; Tim Miller; uloge: Linda Hamilton, Mackenzie Davis, Arnold Schwarzenegger, Gabriel Luna, Natalia Reyes; 2019.

IMDb rejting: 6.6/10

Rotten Tomatoes rejting: 71%

Dakle, tko očekuje da će novi, šesti film iz serijala, podnaslovljen Mračna sudbina, biti revolucionaran i epohalan kao prva dva Terminatora, u startu je u deficitu. Uputnije je, zato, Dark Fate mjeriti s trima nastavcima - Rise Of The Machines, Salvation i Genisys (2003., 2009., 2015.). U takvom odnosu snaga Mračna sudbina se automatski drži znatno bolje, a zapravo je po ukupnim dometima tu negdje s Ustankom strojeva, Spasenjem i Genisysom. Nije gori, ali ni posebno bolji, iako se nameće kao direktni nastavak na Sudnji dan, nekakav "Terminator 2.5", koji prethodnike nemilosrdno terminira iz kronologije i u serijal, nakon 28 godina, vraća Lindu Hamilton i tatu Terminatora Camerona (producent i koautor priče).

Osim što je zbog toga pomalo ironična, terminacija je i ponešto licemjerna budući da Dark Fate (i) od njih preuzima neke ideje. Jedna treba doći u paketu sa "spoilerom", makar je iskorištena odmah na početku filma koji prikazuje što se dogodilo poslije kraja "T2". Ikonička akcijska heroina Sarah Connor (Hamilton) i njezin sin John (Edward Furlong), vođa pokreta otpora protiv strojeva u budućnosti 2029., spasili su svijet od Sudnjeg dana uz pomoć dobrog Terminatora (Arnold Schwarzenegger), reprogramiranog da štiti klinca, koji se na koncu žrtvovao za čovječanstvo. Nedugo zatim, Skynet je poslao unatrag kroz vrijeme Terminatora identična T-800 modela (digitalno pomlađeni Arnie) da ubije Johna, što je ovaj i napravio, iznenadivši malca i njegovu majku kao slika i prilika dobrog kiborga, nesuđenog "patera familiasa" njihove male obitelji.

Terminator 3 je prvi, doduše u daljoj budućnosti 2032., zamislio jedan tako kontroverzan scenarij, da je taj i takav Terminator, a ne npr. "likvidni" T-1000, eliminirao Johna kojemu je bio "nešto najbliže ocu". "T3" nije spomenuti scenarij pretočio u sliku (samo smo to čuli iz usta novog-starog Terminatora), ali Mračna sudbina jest. Na taj način Miller i Cameron rade ono što je napravio David Fincher u Alienu 3 spram Aliensa (Hicks i Newt su proglašeni mrtvima u prvih pet minuta filma!) i dovode u pitanje smisao "T2" usmrćivanjem dječaka za koga je Sarah živjela, sa njom i gledatelji. Sve kako bi opravdali nastavak i nju pretvorili u ženu od determinacije kakva je danas, terminatorski posvećena isključivo lovu na Terminatore, te joj nabili osjećaj k(r)ivnje, žaljenja i iskupljenja, nešto što će - koliko to kao robot može - osjećati i lik Schwarzeneggera u njegovoj najboljoj Terminator-ulozi od "T2" naovamo.

Time je uspostavljena nova antagonistička dinamika između Connorice i Terminatora, srca i duše filma. Humanizirani Terminator je emotivno ogoljen do endoskeleta, razvio je s(a)vijest i svjestan je neumitnosti okajanja za povijest nasilja ("Prošlost me sustigla, neću se vratiti..."), odnosno ispaljen hitac u srce "T2". Je li ovo potonje bilo "stupid, but ballsey" ili ne, da citiramo True Lies, Cameronu i Milleru treba priznati da su, koliko god igrali na sigurno, u nekoliko navrata pokazali "muda" u filmu koji ima sličnih pluseva i minusa kao prethodna tri Terminatora, ali i jako intrigantnih, hrabrih, pa i emotivnih istupa. Jer, šesti film se najviše oslanja na prva dva i pokušava ih spojiti u jedno, biti "greatest hits" kompilacija s jednom nadodanom novosnimljenom pjesmom. Mračna sudbina je poput novog, dosad najnaprednijeg terminatora modela Rev-9 (Gabriel Luna).

Rev-9 je svojevrsni platiš "jedan, dobiješ dva" Terminator - ima metalni endoskelet kao izvorni T-800, dok je istovremeno od tekućeg metala poput tehnički progresivnog T-1000 Roberta Patricka kojeg Luna pokušava glumački imitirati. Razlika je što je endoskelet crnji da bude strašniji, a i njegov tekući oblik je boje katrana, poput crne lave naspram metalik sivoj živi T-1000. Također, Rev-9 može razdvojiti "ljudski" oblik od robotskoga i funkcionirati dvojako, kao dva Terminatora. Načelno impresivno, ali ipak ne onako kako je bilo 1991., štoviše jedan od problema novog filma, kao i prethodnog (Genisys), jest preveliko oslanjanje na računalne efekte koje je, ironično, revolucionizirao upravo "T2", a ovdje se njihovi pikseli nerijetko raspadaju i djeluju generički, slično mnogim suvremenim superherojskim blockbusterima s pokretne hollywoodske trake.

Svog Terminatora Miller ne uspijeva oplemeniti vizualnom plavetnom ljepotom metalik "neo-noira", niti režira matematičkom robotskom preciznošću kao Cameron. Međutim, olakotna je okolnost što se nastoji odmaknuti od Marvela (Rev-9 ima superjunački dolet u film) i prizemljiti Dark Fate u sirovije SF-akcijsko-hororsko-trilersko okružje originala. Iz tih pobuda je i nova futuristička zaštitnica ključne osobe za budućnost čovječanstva, "lezbijska" Grace (jako dobra Mackenzie Davis; Blade Runner 2049), svojevrsni spoj čovječnog Kylea Reesea (Michael Biehn) iz prvog i Schwarzeneggerova kiborga iz drugog filma. Interesantno, ova bionički dorađena supervojnikinja, više ljudsko biće nego robot kao što je to bio i Marcus Wright (Sam Worthington) u Salvationu, dolazi iz budućnosti 2042., sedam godina prije 2049., godine Terminatorova starijeg brata Blade Runnera.

U toj postapokaliptičnoj budućnosti, nešto drukčijoj od prijašnjih, čovječanstvo i dalje ratuje protiv strojeva, ali se umjetna inteligencija za kiber-ratovanje ne zove Skynet, već je generički nazvana Legion, čisto da nije posve isto. Tehnofobični film se dotiče robotizacije. U jednoj sceni junakinje u bijegu napada dron s crvenom točkicom nalik oku HAL-a 9000 i Terminatora, preteča Lovaca-ubojica iz budućnosti. A Dani i njezin brat rade u tvornici automobila, kao ehu one s kraja Terminatora 1, gdje su roboti počeli zamjenjivati radnike "Što je ovo? Budućnost!". Upravo budućnost krije najsubverzivniji "twist" ovog "Terminatora" nauštrb Trumpa s kojim Schwarzenegger "ratuje" i u stvarnosti. Vođa pokreta otpora u budućnosti, "novi John", sada je meksička djevojka Dani (neuvjerljiva Natalia Reyes; Ptice ljeta), koja u sadašnjosti misli da je "nitko i ništa", a ustvari je "netko i nešto", stoga postaje meta za Legion i njegova Terminatora.

Rekli bismo da je Terminator promijenio spol u #MeToo eri kojoj se Mračna sudbina priklanja čak trima heroinama, alfa-ženama od sudbonosna značaja za svijet, počevši od Hamilton kao jedine 63-godišnje nositeljice blockbustera s ovolikim budžetom čija junakinja ima "schwarzeneggerovski" nezaboravan akcijski "slow motion" ulazak u film za aplauz kinopublike. No, Terminator je oduvijek bio feministički nastrojen kao primarno priča Sarah Connor, što ovaj nastavak prepoznaje (za razliku od triju prethodnika) i daje Hamiltonici priliku da Schwarzeneggeru "preotme" njegovu "trade-mark" frazu "I'll be back!". "Vratit ću se", kaže Sarah i "kulerski" aktivira granatu pred razrogačenim očima Grace i Dani. Sarahina priča je, kako to biva u modernim blockbusterima s bogatim naslijeđem iz prošlosti, prebačena na mlađu generaciju - Dani. "Ja sam bila ona", veli Sarah. Mlada cura u bijegu od naizgled neuništiva Terminatora poslanog iz budućnosti da je eliminira? "To još nisam čuo", samoironično kaže netko u filmu koji je i svjestan neizbježnih temporalnih paradoksa pa Connorica u jednom trenutku spomene "naredbu iz budućnosti do koje nikad nije došlo".

Na stranu samoironija, prilično je ozbiljno i smiono to što je nova majka čovječanstva Meksikanka, premda ne onako kako misli Sarah ("Nisi ti prijetnja nego tvoja maternica"). Dani neće roditi vođu pokreta otpora poput Connorice; ona jest "johnconnorovska" mesijanska liderica i zbog toga je Legion smatra ugrozom. Šesti Terminator se, kao inverzija petog Ramba, u prvoj polovici baš i odvija u glavnom gradu Meksika, prije nego Dani, Grace i Sarah prijeđu američku granicu kao ilegalne imigrantice (!) kako bi se u SAD-u borile protiv "mračne sudbine". Meksikanka kao najveća prijetnja rušenju (robotskog) fašizma budućnosti krajnje je razoran komentar sadašnjosti - Trumpove politike prema Latinoamerikancima.

'Također, ovo je Teksas'

Miller je u film ubacio niz finih posvetica Cameronovim Terminatorima, pa i čitavoj 80's/90's VHS eri izvornika s onim uvodnim "smetnjama" na slici. Kad Rev-9 padne s neba na šupu nekih muškaraca koji roštiljaju, čuje se identična pjesma kao u onom baru na početku Terminatora 2 ("Guitars, Cadillacs" Dwighta Yoakama). Mračna sudbina nije lišena humora za koji je zaslužan Schwarzenegger. Nakon što Terminator zvan Carl otkrije zalihu oružja, reći će da je sakupio puške i strojnice među ostalim i zato što živi u Teksasu. U prošlom filmu Terminator nije došao u doticaj s "trade-mark" sunčanim naočalama. Sada će uzeti cvike u ruke, u sceni ozvučenoj prepoznatljivom glazbenom temom, ali ih na koncu ipak odložiti - više ne treba skrivati svoju nečovječnost s obzirom da je postao čovječniji nego ikad prije.