Piše: Sead Vegara

The Hating Game (Igra ljubavi i mržnje, 2021) najnoviji romcom, ili u narodu također poznat izraz – limunada, jednostavno je osvježavajuće ostvarenje u žanru. U biti, moglo bi se reći da je u filmu The Hating Game gotovo svaki izlizani kliše romcoma spojen u jedno i to na veoma dražestan način. Svojevrsno romcomovsko Frankensteinovo čudovište, ali u najboljem i najljepšem mogućem izdanju. Znate standarde za romcom, limunadu? Dvoje najboljih prijatelja, jedno pati za drugim, ona se udaje, on se ženi, ili u ovom slučaju dovedeno doista do savršenstva, djevojka i momak se ne podnose.

Igra ljubavi i mržnje; režija: Peter Hutchings; uloge: Lucy Hale, Austin Stowell, Damon Daunno; 2021.

IMDb rejting: 6.4/10

Rotten Tomatoes rejting: 71%

Mogli bismo nastaviti listu sa još nekoliko klasičnih primjera, ali kako je postavljeno u početku u filmu Igra ljubavi i mržnje, tako odmah imamo dvoje radnih kolega, Lucy (Lucy Hale) i Joshua (Austin Stowell), koji rade u izdavačkoj firmi i još da stvar bude začinjenija upravo treba da se izbore za bolju poziciju na poslu, unapređenje koje bi u velikome olakšalo situaciju za onoga ko ga dobije. Šefica Helen (Sakina Jaffrey) navija za svoju pomoćnicu Lucy, dok šef Bexley (Corbin Bernsen) daje prednost Joshui.

Sve ide svojim tokom dok Lucy, nakon erotskog sna sa Joshuom, ne odluči da ga zavede, ali time i probudi neke nove neprijateljske odnose. Par se strastveno poljubi u liftu, iskre frcaju i onda opet, zatišje pred buru. Lucy istinski pokušava da joj se svidi drugi radni kolega Danny (Damon Daunno), kojeg će i iskrostiti samo da bi napakostila Joshui, ali igra toplo/hladno će tokom narednih dana, sad te strasno volim/sad te organski ne podnosim, dobiti neke nevjerovatne neobične obrise.

Christina Mengret derivirala je scenarij za film iz istoimene knjige spisateljice Sally Thorne, i sudeći prema prikazanom veoma uspješno je riješila transfer narativa sa stranica knjige u pokretne slike. Osjeti se i veoma je primjetan humor koji, iako već viđen u bezbroj drugih limunada, odaje i ima autentičan utisak. Reditelju Peteru Hutchingsu ovo je četvrti film u karijeri i njegova četvrta romantična komedija, tako da znalački vlada materijom.

Romcom kao podžanr komedije kroz kulturološki sagledanu filmsku historiju postoji još od najranijih dana filma, počevši sa Chaplinom (City Lights, 1931). Od tada pa na ovamo, čitav vijek, dobijao je svoje konture postepeno se izdvojivši u ravnopravan i istinski filmski žanr. I iako je čisto američki “produkt“ kao najbolji i najzreliji stvaraoci romcoma pokazali su se upravo Britanci, sa filmovima Four Weddings and a Funeral (1994), Love Actually (2003) i About Time (2013). Zajedničko za sva tri filma jeste njegovo veličanstvo, scenarista/reditelj, Richard Curtis.

Opet, ostaje pitanje: “Zašto ljudi snimaju romantične komedije?“ To jedinstvena forma koja će uvijek i zauvijek imati publiku i nikad neće zastarjeti. Ofucano je kao i sve ostalo što se nudi iz holivudske tvornice snova. Tu i tamo će se uvijek pojaviti poneki romcom, poput The Hating Game koji će vam svojom zaigranošću, lijepom i već (ne)viđenom pričom, ili hemijom glavnih protagonista, očarati i natjerati na bezbrižno sanjarenje. Naravno, ako ste takva romatična duša.