Piše: Sead Vegara

Čovjek sa hiljadu lica (El hombre de las mil caras, 2016) sedmi je po redu film španskog autora Alberta Rodrígueza, snimljen dvije godine nakon njegovog prošlog ostvarenja La isla mínima (Močvara, 2014). U Močvari Rodríguez je ponudio priču postfrankovske Španije sa dvojicom detektiva koji dolaze u malo mjesto na jugu istražujući nestanak dvije djevojke dodirujući time temu trilera o (serijskom) ubici. U Čovjeku sa hiljadu lica reditelj Rodríguez stručno barata mnoštvom likova, situacija, zapleta i podzapleta, te znalački sprovodi u djelo ono što je nazvao fiktivnom pričom inspirisanom stvarnim likovima i događajima.

Čovjek sa hiljadu lica; režija: Alberto Rodríguez; uloge: José Coronado, Miquel García Borda, Eduard Fernández; 2016.

IMDb rejting: 6.9/10

Knjiga “Paesa, el espía de las mil caras“ Manuela Cerdána poslužila je kao predložak za scenarij za čije zasluge spisatelj dijeli sa rediteljem Rodríguez i njegovim stalnim „scenarističkim saradnikom“ Rafaelom Cobosom. Njegovi likovi, barem oni glavni, su bivši tajni agent španske vlade Francisco Paesa (Eduard Fernández), njegov prijatelj Jesús Camoes (José Coronado), te bivši šef policije Luis Roldán (Carlos Santos), optužen za pronevjeru novca španskih građana.

Kako radnja filma odmiče, stalno mijenjajući geografske odrednice, kao i uvodeći nove likove, može vam se učiniti, ako se baš ne udubite u film, pomalo prezasićeno detaljima. Na izvjestan način to filmu daje određenu težinu, ali ne u smislu da je radnja koju pratite mučna i dosadna, već upravo u tome da zahtijeva potpunu pažnju pri gledanju. Prepričavajući fabulu Čovjeka sa hiljadu lica učinili bismo vam samo medvjeđu uslugu jer sve savršene sitne stvari koje otkrivate za sebe gledajući, “pod moranje treba“ da se dogode upravo dok i percipirate radnju filma. Doduše, ostaviti vas skroz u neznanju baš i ne bi bilo odgovorno.

Stoga, treba reći da nas reditelj uvodi u film sa Paesom koji nakon godina provedenih snabdjevajući oružjem špansku vladu za borbu protiv terorističke organizacije ETA, biva zapostavljen, a priliku da se vrati u igru mu pruža Roldan, koji na računu u švicarskoj banci ima preko milijardu i po pezeta od kojih bi i samom Paesi pripao dobar dio. Smicalice, raspleti i zapleti, prebacivanje odgovornosti, sve to i više se desi u dva sata i dvije minute koliko traje Čovjek sa hiljadu lica.

Možda i jedini minus cijelom filmu jeste pojava naratora (lik Jesúsa Camoesa u interrpetaciji Joséa Coronada), čiji nas mirni, staloženi glas vodi kroz radnju, bespotrebno pojašnjavajući “ko, gdje, kada, kako i zašto?“ je taj i taj lik napravio takav umjesto neki drugi potez. Na svu sreću, Rodríguez nije pao potpuno pod utjecaj „svevidećeg“ naratora, te je uspio i to držati u “normalnim okvirima“. Onima željnih kvalitetnih pokretnih slika, a da ne stižu iz Hollywooda, rediteljev sljedeći projekat Modelo 77, najavljen je upravo za tekuću godinu i ponovno ga vraća u prošlost, pripovijedajući priču o mladom knjigovođi koji u 1977. očekuje kaznu zatvora od 20 godina zbog pronevjere novca.