Piše: Nino Romić
Netflixova nova, izuzetno popularna dokumentarna serija započinje sa vrlo poraznom činjenicom – broj tigrova u prirodnom staništu je opao ispod broja od pet hiljada jedinki, dok samo u Sjedinjenim Američkim Državama broj jedinki u zatočeništvu iznosi dvostruko više. Serija je u cijelosti posvećena potonjoj populaciji mačaka, ili radije industriji razmnožavanja i prodavanja tigrova, lavova i njihovih križanaca kao egzotičnih ljubimaca.
Ruku na srce, ni to nije sasvim tačan opis Erica Goodea i njegovog istraživačkog tima. Preciznije bi bilo reći da su glavne mete voditelji privatnih zooloških vrtova, koji bi se lako mogli opisati kao puki paravani opisane industrije. Nakon uvoda i upoznavanja gledatelja sa sumornom činjenicom o statusu tigra kao divlje, odnosno životinje u zatočeništvu, Tiger King: Murder, Mayhem and Madness nas upoznaje i sa čovjekom čiji je naslov „Kralja tigrova“ posudio naziv dokumentarnoj seriji, Joeu Allenu Maldonadu.
Bolje poznat kao Joe Exotic, Maldonado je ekcentrični vlasnik privatnog zoološkog vrta u američkoj saveznoj državi Oklahomi, u kojem drži pozamašan broj tigrova, lavova i drugih egzotičnih životinja. Ipak, kao što je u slučaj predmetom serije u suštini, Joe je glavna zvijezda vrta ispred životinja. Dok on gleda na sebe kao na karizmatika i zabavljača, njegov glavni suparnik, vlasnica i voditeljica društva posvećenog spašavanju velikih mačaka, Carole Baskin na Joea gleda kao na čovjeka koji stvara zaradu na iskorištavanju životinja. Ono što će postepeno postajati sve jasnije gledatelju jeste da u situaciji koja je nastala nema ničega ni nalik na čvrstu crtu koja razdvaja „dobre momke“ od „loših.“
Tiger King: Murder, Mayhem and Madness ponekada nalikuje na komad zabavnog medija, u trenucima čudnih okolnosti kakve se mogu desiti kada kamerom pratite tako živopisne osobnosti poput Joea Exotica, Doca Antlea, ili čovjeka koji je nadahnuo De Palmu u njegovoj obradi starog gangsterskog filma, Scarface. U tim trenucima stara izreka da život oponaša umjetnost zaista poprima nesvakidašnju razinu istinitosti. A ipak, Tiger King nije reality show, a njegovim zapletima i raspletima bi pozavidio i filmski scenarist. Život ipak piše najbolje priče.
Što se tiče prezentacije, Tiger King je ponajviše deskriptivni dokumentarac, čiji je cilj da opiše subjekt u stanju u kojem se nalazi, bez nuđenja nekog šireg komentara ili rješenja. Shodno tome, nakon sedam epizoda, Tiger King gledatelje ostavlja da izvedu vlastite zaključke, što je i jedina moguća opcija. Problem je prevelik u ovom trenutku čak i za savezne agencije koje su već godinama upoznate sa postojanjem industrije uzgajanja i prodavanja egzotičnih ljubimaca i radnjama osoba koje su glavni igrači u istoj. Vlasti ne mogu uhapsiti osobe koje kolektivno drže vuka, ili pak – tigra za uši, a da se zvijer pri tome ne otme nadzoru. U prizmi dešavanja u Tiger King, Murder, Mayhem and Madness, ova poredba nije daleko od bukvalnog značenja.
Tiger King je osvanuo na Netflixu 20. marta, a otada je postao svjetski hit. Dokumentarna serija je zabilježila ogromnu gledanost na ovom streaming servisu, nadomak visoko pozicionirane Stranger Things serije, Netflixovog najpopularnijeg naslova. Pored sedam početnih epizoda, u spisak je nedavno dodata i osma, popratna epizoda posvećena istraživanju novonastale slave osoba koje smo pratili tokom početnog trajanja serije. Dalje, uspjeh Tiger King, Murder, Mayhem and Madness je posredno ili neposredno potakao savezne vlasti u SAD da ubrzaju svoje radnje vezane uz dešavanja opisana u seriji.
