Piše: Mirza Skenderagić

U savremenom filmu oduvijek postoji jasna granica koja razdvaja ono što se definiše kao umjetnost i što je kod širokih gledalačkih masa okarakterisano kao dosadno, i ono što spada pod čistu zabavu, gdje u u najvećoj mjeri dominiraju sezonski blockbusteri. I iako naravno postoje autorska ostvarenja koja su ujedno i iznimno zabavna, što je recimo posebno primijetno u karijeri Quentina Tarantina, naslov koji je do krajnosti sjedinio visoku umjetnost i urnebesnu komediju i koji je u mnogome narušio postojanje navedene granice koja je u europksom filmu još izraženija, jeste prošlogodišnji kanski pobjednik, Trougao tuge (Triangle of Sadness, 2022) švedskog satiričara i dvostrukog dobitnika Zlatne palme, Rubena Östlunda.

Trougao tuge; režija: Ruben Östlund; uloge: Charlbi Dean Kriek, Harris Dickinson, Woody Harrelson, Zatko Burić; 2022.

IMDb rejting: 7.6/10

Rotten Tomatoes rejting: 72%

Poznat kao reditelj koji traga za apsurdom u svekodnevnici u jednom sasvim novom, znatno radikalnijem obliku filmske satire, koji je bogatu umjetnost sjedinio sa društvenom bijedom, nakon uspješnica Turist i Kvadrat, sada u svom prvom filmu na engleskom jeziku svijet zatvara na elitni brod rezervisan samo za najbogatije, a za kapetana krstarenja ironično postavlja Amerikanca marksistu (Woody Harrelson), koji, opijajući se u svojoj kabini, ne bi osjetio ni da brod potone. Brod će potonuti, a na pustom ostrvu će završiti, ruski kapitalista Dimitri (Zlatko Burić) kao apsurdni oponent američkom komunisti, “Instagram“ manenenski par, savremena robovlasnica, pardon menadžerka posade, još bogataša, te jedna azijska čistačica.

Napad gusara doslovno i metaforički preokreće taj mikro svijet naglavačke, a u novom svjetskom poretku više ne pomaže zlatni Rolex, već sposobnost za preživljavanje. Ova epska satira, svijet vraća na sami početak, krenuvši od jednog apsurdnog fotošutinga na kojem budući posao ovisi o izraženosti trougla tuge, kako je u modnoj industriji nazvan dio lica izmeđa obrva, do crtanja na kamenu pećinskog čovjeka koji pored tek otkrivene vatre čeka svjetlost u mraku nove budućnosti. Naravno, samom potonuću će prethoditi dramatični, urnebesno duhoviti, gadljivi, neumjereni, pa i tragični brodolom, kojem će prethoditi bizarna večera za vrijeme oluje, a tokom koje će se razmaženi bogataši, umjesto u bezobraznoj raskoši, završiti u vlastitoj bljuvotini. I da, da razjasnimo šampanjac ne pomaže kod morske bolesti, kao ni raznorazne delicije koje uprkos svojoj savršenosti ne pomažu ako se brod neprestano ljulja.

Svi likovi su dakle kreirani prema nekom od smrtnih grijeha, pa će u svojoj grotesknosti, ispraznosti, okrutnosti, ostati na razini tipova, što će donekle pojednostaviti ovu komediju, ali će istovremeno i ojačati smisao njene ideosfere i učiniti ga intelektualno probavljivim za sve, uz ipak nekolicinu filmskih i umjetničkih referenci koje će ostati razumljive samo istinskim filmofilima.

Trougao tuge nije samo idelan prikazn savremenog filma u kojem se isprepliću žanrovi, od drame apsurda, preko urnebesne komedije, britke satire, do filma katastrofe, već se u njemu zrcali i lice sadašnjeg svijeta, na kojem trougao tuge (?) oblikuju dvojica pijanih, odvratnih i ludih vođa, jedan Amerikanac i jedan Rus, koji se sprdaju sa brodom na kojem piše civilizacija, a na kojem jedan putnik povraća, a drugi čisti njegovu povraćku. Ne bi bilo loše ponekad zamijeniti uloge. Za dobrobit i jednih i drugih, ali i cijelog svijeta.

Emitovano u rubrici "Iza scene" u okviru Jutarnjeg programa BHRT-a