Piše: Nisad Selimović
Zaista je divno saznanje da uprkos činjenici da je fizički nemoguće dobiti sve filmove koje želite vidjeti, na repertoaru lokalnog kina, da se ti filmovi ipak katkad pojave u regularnoj video distribuciji. Jedno od vrlo cijenjenih djela je i zatvorska drama francuskog reditelja Jacquesa Audiarda, Prorok (Un prophète). Ovaj film je premijeru doživio na Canneskom festivalu 2009. godine, i odmah je doživio ovacije, što oduševljene kritike, što vrlo zadovoljne publike. Nakon toga, uputio se u široku svjetsku distribuciju, što je rezultiralo brojnim nominacijama za filmske nagrade, od kojih su najznačajnije one za Zlatni globus, Oscar, Baftu, Cesara i nagradu EFA-e. Mnoge od pomenutih i mnoštvo sporednih je i osvojio, ne bez razloga.
Prorok; reditelj: Jacques Audiard; uloge: Tahar Rahim, Niels Arestrup, Adel Bencherif; 2009.
IMDb rejting: 7.9/10
Rotten Tomatoes rejting: 97%
Tema je intrigantna i vrlo svježa: mladi Francuz, arapskog porijekla, Malik (Tahar Rahim) dolazi u zatvor. Kao i u svakoj drugoj ustanovi sličnog ili istog karaktera, slijedi mu procedura uklapanja u društvo. Njegovo vatreno krštenje nije nimalo lijepo niti umjereno – članovi korzikanske mafije, koja gospodari zatvorom, naređuju mu da ubije tek pristiglog zatvorenika, također arapskog porijekla. Zauvrat, on će dobiti njihovu zaštitu. On to i učini, nakon početne zadrške i vrlo detaljne obuke, i ubrzo postaje jedan od vrlo bitnih ljudi bossa Luciana (Niels Arestrup). S druge strane, on kreće i u zatvorsku školu gdje upoznaje članove arapske bande i stiče dobrog prijatelja. Naizgled bez opcija na alternativni život i slijed istog, Malik vrlo inteligentno počinje manipulisati šansama koje su mu pružene i počinje svoj uspon na ljestvici organiziranog kriminala.
Na jedan vrlo poetičan, stilski i oku lijep način, reditelj Audiard nas vodi kroz jednu mučnu i tešku životnu priču iz suvremenog francuskog okruženja. Čisti autsajder, potpuno zarad svojih sposobnosti prilagodbe i nešto pameti, uspijeva u svijetu gdje caruju postulati koji su postavljeni nekada davno i koji se bez rezerve poštuju. Lakoća s kojom nam mladi francuski glumac Tahar Rahim predstavlja Malika je dojmljiva i bez greške. Koliko je to teška uloga, pokazuju nam promjene njegovog lika koje se dešavaju kroz godine provedene u zatvoru... Na početku filma, on je uplašeni tinejdžer bačen u džunglu punu zvijeri, prolazi golgotu fiičkog i psihičkog zlostavljanja, ali i borbu sa vlastitim demonima zbog ubistva koje je bio primoran načiniti. I sve te promjene su male uloge za sebe, dostojne zasebnih glumaca, ali Rahim je samouvjeren i film podiže na nivo vrlo blizak perfekciji.
Kao i svaki francuski film, i ovaj odiše jednim posebnim pristupom koji nam detaljno i vrlo vizuelno prikazuje svaki korak kroz koji prolazi glavni junak, što pruža šansu da se saživimo sa njim i njegovim osjećajima. Scenario jednostavno nema rupa, što je rezultiralo malo dužim trajanjem filma (skoro dva i po sata), ali svo to vrijeme prolazi u trenu. Poetičnosti filmskog izraza uveliko doprinose prelijepa, romantična (kad god je to moguće, obzirom na karakter filma), zanesena fotografija i odlična muzika, posebno pisana od strane jednog od virtuoza svog zanata, Alexandrea Desplata. Odličan presjek francuskog društva ispod crte, u filmu koji je prosto bez mane.
