Piše: Sead Vegara
„Uspjeh se priprema; on ne dolazi sam od sebe.“, rečenica je koju u filmu Vaha: Portret jedne legende izgovori upravo naslovni lik – Vahid Halilhodžić, nekadašnji fudbaler Veleža, Nantesa i PSG-a, te, kasnije i trener 11 fudbalskih momčadi. A uspjeh koji je popularni Vaha postigao tokom svoje igračke i one trenerske karijere itekako je vrijedan spomena, što u svojoj namjeri snimanja dokumentarnog filma Vaha: Portret jedne legende reditelj Igor Latinović nimalo ne ublažava niti uljepšava. Možda ipak ostaje žal za onom prvobitnom namjerom reditelja da prikaže Vahin život, od uspona ka padovima i nadalje, u vidu dva dokumentarca, svaki po 45 minuta trajanja, poput dva poluvremena fubalske utakmice, ali i ovakva „kondenzovana verzija“ od „jednog poluvremena“ nam daje uvid u Vahinu nadasve zanimljivu karijeru i život.
Da bi nas uveo u hronologiju Vahinog života, reditelj prije svega poseže za izjavama nekih starijih i nekih mlađih Mostaraca, da bi se onda okoristio arhivskim snimcima samog Vahe, kojem je ostala mala žal za neupisanim fakultetom (ipak je prevladala ljubav za fudbalom), Veleža kako pobjeđuje Crvenu zvezdu i osvaja Kup Jugoslavije, sve do odlaska u Francusku i igranja za Nantes i PSG. Kao fudbaler Nantesa, Halilhodžić će četiri godine zaredom biti najbolji strijelac Francuske, uprkos prvobitnim poteškoćama, dok će sasvim kratko igrati za PSG. Reditelj Latinović period u kojem je Vaha igrao za Nantes vješto ilustruje kolažem Vahinih postignutih pogodaka.
Nadalje slijede „ratne godine“, rušenje Starog mosta, težak život u ratnom Mostaru, sve do trenutka kada Vaha sa porodicom odlazi iz BiH u Francusku i posvećuje se treniranju. Ono što nije prikazano u dokumentarcu, a reditelj spominje u Q&A, jeste trud koji je Halilhodžić uložio da dobije trenersku licencu i ostali problemi koji su ga čekali u Francuskoj. Nebeske visine u koje se vinuo zajedno sa PSG-om kao trener, osvajanje francuskog šampionata, dobijanja najvećeg francuskog priznanja, pa sve do trenutka kada ga nakon loših utakmica odstranjuju iz kluba, popularni Vaha je prebrodio kako je najbolje znao i umio – objektivnim sagledavanjem situacije i kritičkim osvrtom kako na sebe, tako i na fudbalere i ostale članove tima. Kasnije će Vaha postati trenerom državnih timova Obale Slonovače, Alžira i Japana i sa sva tri će se plasirati na Prvenstvo svijeta u fudbalu. Trenutačno je za kormilom nacionalnog tima Maroka i ponovo pretenduje na Svjestki kup.
Film Vaha: Portret jedne legende nastajao je u intervalima od po nekolko godina, a u cjelosti sedam godina, koliko je reditelju Latinoviću trebalo da skroji priču koja ne bez razloga u svom nazivu ima riječ legenda. Jer poput svih legendi i u ovoj se nalaze svi potrebni sastojci – ljubav (prema životu), opsesija (prema fudbalu), rat i razaranje, veličanstveni usponi i tragični padovi.
„Kako si Vaha, imaš li daha?/Još jedna tekma na tebe čeka...“
Vaha: Portret jedne legende, kao i svi ostali dokumentarni naslovi koji su debitirali u programskim selekcijama 3. AJB Doc Film Festivala, ostaje dostupan gledateljima i virutelnim posjetiteljima festivala do 16. septembra.
