Piše: Nisad Selimović

Još jedan dan unutar Takmičarskog programa Sarajevo Film Festivala i još jedno razočarenje. Ne toliko u selekciju, jer je skoro pa postalo iznenađujuće pogledati zanimljiv i pristojno realizovan film, nego uzaludna nadanja da će stotinjak minuta provedenih u Narodnom pozorištu zaista imati nekog smisla. Izuzetak ove godine je samo rumunski film Psi, koji odiše zrelošću i pametnom režijom, pa ima i jednostavnu priču koju je lako pratiti - sve ono što nedostaje većini ostalih filmova iz selekcije koja se bori za nagrade. Ništa drugačije nije ni sa filmom koji je regionalnu premijeru doživio u srijedu, srbijanskom kandidatu za Srce Sarajeva, drami Vlažnost reditelja Nikole Ljuce. Inače, opšti konsenzus među domaćim novinarima je i bio da film ima tek početak ali ne i nutrinu i kraj, pa su neki izlazili i van sale kako bi prekratili vrijeme. Toliko o privlačenju publike u kina.

Vlažnost; režija: Nikola Ljuca; uloge: Miloš Timotijević, Tamara Krcunović, Maria Kraakman, Katarina Marković, Dragan Bakema, Milan Marić, Slaven Došlo, Jasna Ornela Bery, Feđa Stojanović, Jelena Stupljanin; 2016.

U središtu priče je Petar, "zgodni i harizmatični menadžer uspješne kompanije", kako kaže sinopsis. On uživa u dobrom životu, vozi BMW-a, ima sjajan stan i karijeru na kojem bi mu mladi i ambiciozni japiji pozavidjeli. Ipak, on to ne zna, ali publika zna, nije sve bajno: njegova supruga Mina na samom početku filma uživa u seksu sa svojim momkom u njegovom stanu. Taj isti dan ode po supruga na aerodrom, i istu noć ode iz stana, bez ikakve najave i poruke. Nedostupna je, ostavila je automobil, i ispalila se negdje, niko ne zna gdje. Petar isprva kao da nije ni iznenađen, ali vremenom, dan za danom malo se oslobodi i krene u kurvaluke okolo, pa onda dođe sebi i zaplače. Helem, pošto svakako nećete gledati film jer ne vrijedi, ona se u neka doba pojavi kao da ništa nije bilo, a on joj ništa ne smije reći. I život se nastavi.

Kakav samo besmisao stane u skoro dva sata jedne filmske priče. Nije to ni priča koliko snimanje izgubljenog muškarca koji luta kroz svoj savršeni život i ne zna šta bi s njim. U Vlažnosti (vrag ga znao zašto se tako zove) dakle postoji zaplet, što je nedostajalo nekim ranijim filmovima iz selekcije, pa i neka vrsta raspleta, ali pojam cijele ideje filma kao da je ostao nepoznat Ljuci. Zašto je gospođa otišla i, ako je već otišla, zašto se njegov junak ponaša kao deset različitih likova u jednom? Otkada je razvoj karaktera u filmu postao sporedan posao?

Postaje agonija posmatrati sva ta djela koja su se našla pred nama ove godine, ali to dokazuje da možda Elia Suleiman sa svojim članovima i neće imati tako težak posao. Psi su jasan favorit, ovo ostalo ne zaslužuje ni pljesak, pa ni onaj kurtoazni za koji publika misli da je obavezan na kraju filma.