Piše: Sead Vegara
Prije nego što će početi prosperitetnu saradnju sa sinom rediteljem Janom Svĕrákom, scenarista i glumac Zdenĕk Svĕrák (treći češki Oscar za film Kolya kojeg je Zdenĕk napisao, a Jan režirao), ostvario je također neizmjerno bogatu saradnju sa rediteljem / glumcem / scenaristom Ladislavom Smoljakom (1931 – 2010.). Dvojac Svĕrák / Smoljak započeo je zajednički rad još davne 1974. na scenariju za komediju Joachim, Put It in the Machine, da bi kasnije sarađivao na brojnim projektima (uglavnom TV filmovima), vezano za priču / scenarij / režiju / glumu. Zdenĕk je pisao i glumio, dok je Smoljak pripomogao na priči, režirao, te sam imao epizodnu ulogu ili cameo.
Run, Waiter, Run!; režija: Ladisalv Smoljak; uloge: Josef Abrhám, Libuse Safránková, Zdenĕk Svĕrák; 1981.
IMDb rejting: 8.1/10
Zdenĕk Svĕrák filmsku karijeru je trasirao još sredinom šezdesetih, pišući scenarije i pojavljujući se u TV i cjelovečernjim projektima, a prije svega toga bio je posvećeni profesor češkog jezika. U 1966. godini Zdenek je oformio "The Theater of Jára Cimrman" – teatar koji se bavi proučavanjem života i djela fikcionalnog češkog junaka Járae Cimrmana, za kojeg, mnogi misle da je stvarni lik. Teatar koji je producirao 12 predstava o Cimrmanu postoji i dan-danas, a prije nego što će Jára dobiti i svoj prvi igrani film u 1983. Smoljak i Zdenĕk će se pozabaviti još jednim likom za koji su ljudi pomislili da je stvaran: fantomski konobar.
Smoljakov drugi dugometražni igrani film (prvi je bio Ball Lightning iz 1979, ne pikajući TV film Dvere iz 1976.) bio je nevjerovatno smiješna komedija Vrchni, prchni! (Run, Waiter, Run!, 1981.). Glavni protagonista filma Run, Waiter, Run! je četrdeset-i-nešto-godišnji Dalibor Vrána (Josef Abrhám), vlasnik knjižare i ženskaroš, kojeg život baš i nije mazio. Dva propala braka, postojeći koji se klima, troje djece, alimentacije... Sve bi to bilo i nekako podnošljivo da Dalibor nije došao na okupljanje bivših maturanata iz njegove srednje škole, gdje je morao da pretrpi podsmjehivanje kolega i bivših prijatelja.
Ali, da stvar bude bolja, sadašnja žena Helenka (Libuse Safránková) nagovori ga da obuče odijelo, zbog čega će ga pijani gost lokala u koji je došao da kupi vino za maturu zamijeniti za konobara. Dalibor će mu uzaludno pokušavati objasniti da nije konobar, ali pijanac će biti uporan. Nakon toga, Dalibor će uvidjeti da je “izigravanje konobara“ unosan posao na koji će prionuti svom svojom snagom i upornošću. Ženi će lagati da novac zarađuje po kafanama svirajući violinu u orkestru (urnebesno smiješna scena kada ga žena i rođak dođu gledati kako nastupa). Kao konobar ordiniraće cijelim Pragom, dok ne postane previše opasno i na sebe ne skrene pažnju cijele nacije. Scenarističko-rediteljski dvojac Svĕrák / Smoljak na kraju filma će postaviti telop sa informacijama o protagonistima filma, kao svojevrsnu filmsku šalu, zbog čega će i mnogi pomisliti kako su to u biti stvarni likovi i da je priča istinita.
Nevjerovatan češki humor, uvjerljivi glumci u neviđeno smiješnim situacijama, vješto ispisan scenarij, mirna i staložena režija, sve su to odlike filma Vrchni, prchni!, zbog kojeg ćete trebati “pod moranje“ odvojiti sat i po svog vremena i zabaviti se kako niste odavno.
