Piše: Sead Vegara
Rediteljica Kathryn Bigelow je na izvjestan način pokrenula cijelu franšizu, iako to nije planirala. Riječ je o njenom filmu Point Break (Pakleni val) iz 1991, o surferima pljačkašima banaka i agentima FBI-ja kojih ih pokušavaju uhvatiti, a kojeg je Rob Cohen 2001. besramno pretvorio u adrenalinsku akciju pod nazivom Fast and Furious (Brzi i žestoki), mijenjajući zen surfanja sa bejsomučnim utrkama auta. Do sada je snimljeno sedam nastavaka; planiran je osmi, a vjerovatno i još nekoliko njih. Kako u Hollywoodu nemaju pametnija posla nego praviti filmove od starog materijala tako je sada došao red na oficijelni remake Paklenog vala kojeg je režirao Ericson Core i to još u svemoćnom 3D-u (film je ipak konvertovan, a ne sniman u 3D-u). Luke Bracey je uskočio u cipele Keanua Reevesa u ulozi Johnnya Utaha, mladog i perspektvivnog FBI agenta, a Edgar Ramirez je zamijenio Patricka Swayzea kao Bodhia, vođu pljačkaša koji su u ovoj inkarnaciji filma ovisnici o adrenalinu i ekstremnim sportovima kojima se koriste pri pljačkama.
Najstariji holivudski trik sastoji se u tome da staroj priči daš novo ruho
Samo uspješni filmovi se ponovo snimaju. Nikad nisam shvatio zašto. Ne znam nijedan slučaj da je nova verzija isto onoliko dobra kao prvobitni film. Nema te formule koja bi nekome omogućila da ponovo stvori onu jedinstvenu privlačnost koja je doprinijela da neki film bude uspješan. Trebalo bi da bude obrnuto. Baš neuspjelim filmovima, onim zasnovanim na dobrom materijalu, koji su iz razloga nastalih utjcajem vremena, mjesta ili okolnosti, jednostavno nisu dobro prošli prvi put, trebalo bi pružiti i drugu šansu.
John Huston (“Otvorena knjiga”)
Point Break
Pakleni val; režija: Kathryn Bigelow; uloge: Patrick Swayze, Keanu Reeves, Lori Petty, Garey Busey; 1991.
U originalnom filmu Point Break sami zaplet baš i nije za okarakterisati kao izvanredan, čak ozbiljan, već više komičan. Iako to nije bila namjera. FBI agent početnik Johnny Utah (Revees) svjež na novom poslu sa partnerom agentom Pappasom (Gary Busey) treba da riješi slučaj pljačkaša banaka koji sebe nazivaju Bivši predsjednici. Pappas ima teoriju da su pljačkaši surferi zasnovanu na jednom od snimaka sa videokamere u opljačkanoj banci na kojem se vidi... Sad, šta se vidi ne bi bilo primjereno da objašnjavamo, a svi oni koji su gledali film znaju zbog čega, dok oni koji to tek trebaju da urade će vidjeti za sebe. Na osnovu tog i još jednog sitnog detalja Pappas će uvjeriti Utaha u svoje tvrdnje, a ovaj će po kratkom postupku početi da surfa, upoznati djevojku Tyler (Lori Petty) i zbližiti se sa Bodhijem (Swayze), vođom skupine surfera koje će otkriti upravo onaj neprimjereni gore pomenuti detalj.
Specijalni agent FBI-a koji postaje surfer da bi se infiltrirao u bandu surfera koji pljačkaju banke da bi ih priveo pravdi? Ne znam zašto, ali scenarij filma koji je djelo W. Petera Iliffa na momente ima toliko klišeizirane replike, te vam se u nekim scenama možda učini da je to sve pomalo otrcano. Da, još i scena u kojoj (žao mi je zbog spoiliranja) Utah skače iz aviona bez padobrana da bi u padu sustigao Bodhia... ili tučnjava šakama na kraju koja je bila odličje mnoštva filmova snimanih devedesetih.
Ali, sve to prolazi. Naravno, u kombinaciji sa briljantno režiranim akcionim scenama, koje Bigelow izvodi sa zavidnim umijećem da vam u tim momentima zastane dah. Među tim scenama se svakako izdvajaju one sa skokovima iz aviona, tzv. sky-diving, trka Utaha za Bodhijem snimljena kamerom iz ruke u furioznom tempu, kao i policijska racija na kuću osumnjičenih u kojoj jedna od mašina za uređivanje vrta zamalo posluži kao ubojito oružje.
Itekako je primjetno da je Bigelow zainteresirana za to da njeni likovi vode život na ivici zbog filozofskih razloga više i od njihove same motivacije. Oni nisu ljudi od akcije, ali su zato ljudi koji biraju akciju da bi izrazili svoja uvjerenja što opet dodaje intrigantan elemenat njihovim karkaterima. Baš kao i u njenom prethodnom filmu Blue Steel Bigelow skreće pažnju na neobičnu povezanost koja se razvija između pripadnika zakona i zavodljivog kriminalaca. Bodhi za Utaha i sve u njegovoj surferskoj skupini predstavlja svojevrsnog zen majstora koji traga za prosvjetljenjem u najboljem i najvećem mogućem valu i pri tome još vodi grupu pljačkaša banaka. Koliko god iz ove perspektive premisa Paklenog vala djelovala možda i smiješno (ili sam to samo ja), film će ostati upamćen kao jedno od boljih akcionih ostvarenja iz devedesetih baš iz razloga što je akcija prikazana u kombinaciji sa zenom surfanja.
Point Break Pakleni val; režija: Ericson Core; uloge: Luke Bracey, Edgar Ramirez, Teresa Palmer, Ray Winstone; 2015.
Bez pretjetjerivanja, ali originalni film je u odnosu na remake Građanin Kane, Kum i Casablanca u jednom. Građanin Kane iz razloga na koji je struktuirana priča, Kum zbog odnosa među likovima, a Casablanca zbog romatičnog momenta. Djeluje smiješno, ali je zaista tako. Ne u smislu da ima tu težinu, ali u praksi da. Iskreno, remake Paklenog vala ne posjeduje niti jedan elemenat kojim bi zadovoljio i opravdao svoje postojanje. Sve je to maslo holivudskih producenata koji nemaju pametnija posla nego rovariti po prašnjavim ladicama u potrazi za pričama primamljivim za još jedan pokušaj od filma. Da bi se priznala bilo kakva inventivnost Kurtu Wimmeru, autoru scenarija remakea bez emocija i punom rupa, morali bismo cjepidlačiti. I to ozbiljno.
Johnny Utah (Bracey) je sam ovisnik o adrenalinu koji na samom početku u nesreći izgubi prijatelja i sedam godina nakon toga pristupa FBI-ju da bi ga dočekao zadatak koji će sam sebi obezbijediti zbog svoje pronicljivosti i teorije koju je razvio. Od kolege agenta Pappasa ni traga ni glasa. (A i kad se pojavi nema neku nevjerovatno veliku ulogu, a glumac koji ga portretira, inače uvijek dobri Ray Winstone, kao da se i ne trudi.) Pljačkaši namjereni da za bogatstva olakšaju prvenstveno američke firme, i to u stilu Robina Hooda, u biti su visoko razvijene atlete koje pokušavaju da ostvare Ozakijevu osmicu – serija iskušenja u posveti moćima prirode, koje je uspostavio prirodnjak Ozaki Ono. Bodhi (Ramirez) i njegova banda će olako primiti Utaha u svoje redove, a to će kao opravdati time što su odmah znali da je policajac.
(Napomena onima koji se odluče da pogledaju ili su pogledali film: Objasnite kako su pljačkaši sa motorima neopaženo dospjeli na 100. sprat objekata koji je pod policijskom prismotrom?)
Hemije među dvojicom glavnih glumaca, Braceya i Ramireza, kao da nema, i svo silno stahopoštovanje koji Bodhi i njegova banda imaju prema majci prirodi uz izmjenjivanje ispraznog filozofiranja o istoj je totalno neuvjerljivo i manjka originalnosti. Doduše, kao i cijeli film. Romantični momenat koji je uspostavljen u originalnom filmu između Keanua Reevesa i Lori Petty je ovdje sveden na puki seks između Terese Palmer i Lukea Braceya. Jedino što bi se nekako i moglo pohvaliti u cijelom ovom promašaju od filma jesu zaista bravurozni stantovi i vizualizacija prirodnih ljepota. Sami odabir Ericsona Corea za reditelja ovog ostvarenja je bio i više nego očekivan jer je Core, inače direktor fotogtrafije, radio upravo na prvom pokušaju remakea Paklenog vala – filmu Brzi i žestoki.
