Ovogodišnji Pravo Ljudski Film Festival i Zumiraj prava festival za mlade podjednako su posvećeni krhkima i snažnima, onima koji su dovoljno hrabri da sanjaju: buntovnicima, pankerima, istraživačima, umjetnicima, vizionarima. Svima koji su sposobni svijet zamisliti boljim i ljepšim mjestom za život.
Program otvaramo u četvrtak, 9.11., filmom Andreasa Hartmanna Moj Buda je pank (2015). To je film koji prati 25-godišnjeg pankera Kyaw Kyawa dok nastoji na noge podići pank scenu u Mijanmaru. Skeptičan prema navodnom demokratskom napretku zemlje koja tek što se oslobodila militantne diktatorske vlasti, on nastoji sa svojim bendom djelovati angažirano i stalno podsjećati na kršenje ljudskih prava, koje u ovoj zemlji ne prestaje. Muzika je za ove mlade ljude neodvojiva od protesta: kritikujući progon etničkih manjina, oni ujedno moraju i objasniti šta pank jeste i za šta stoji.
Kyaw Kyaw i njegov bend putuju kroz Mijanmar i nastoje prenijeti sugrađanima svoju osebujnu filozofiju – simbiozu budizma i panka koja nadilazi vjerske dogme i političke prakse. Mogu li pank, kao uvjerenje u slobodu i autonomiju individue, i budizam, kao vjera mira i tolerancije, ozdraviti podijeljenu zemlju?
Zumiraj prava film festival za mlade završava u nedjelju, 12.11., filmom Berlinska buntovnička srednja škola (2017). Uradak Alexandera Kleidera govori o najčudnovatijoj školi koju možete zamisliti. Nastava počinje u 10:00, a učenici, inače mladi ljudi koji imaju ozbiljan problem s disciplinom, sami biraju šta će učiti i sami plaćaju svojim nastavnicima. Nema direktora, ni hijerarhije, ukinuto je ocjenjivanje, time i pritisak, a sve odluke se donose demokratski: zajedničkim glasanjem. I pored toga što im je škola tako radikalna, ovi učenici, prkoseći tradicionalnoj didaktici, postižu najviše moguće rezultate na državnim ispitima.
Pričajući njihovu priču, film ističe ključne probleme tradicionalnih školskih sistema i postavlja pitanje: šta to možemo naučiti od berlinskih buntovnika? Ili, riječima režisera: "Obrazovanje je danas potčinjeno mjerenju učinka, disciplina i suparništvo su pravila naših školskih i univerzitetskih sistema. Ali ko su ljudi koji prerastaju ove institucije? Kakve to vrijednosti uzgaja društvo koje je zainteresovano samo za kompetitivnost?"
Pozivamo vas da zajedno promišljamo prostore u kojima mladi ljudi odrastaju i stvaraju, i da sa njima, i od njih, učimo šta je to što život čini vrijednim, a svijet lijepim, kako bismo mogli oblikovati sudbinu svijeta i nas u njemu!
