Piše: Vesko Kadić Na koncu, za nadati se da će ova Mala povijest bh. kratkometražnog filma u cjelini poslužiti nekome da je dopuni, a i onima koji o ovoj vrsti filma nisu mnogo toga znali. Za nevjerovati je jedino, da ne postoji kinogledatelj koji se, barem jedanput nije susreo s kratkim filmom prikazanim prije cjelovečernjeg igranog filma, ili u posljednje vrijeme njegovim predstavljanjem na TV ekranu.
Piše: Vesko Kadić Sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća, pa sve do rata u BiH ne zapažaju se neka značajna djela autora kojih smo u “Maloj povijesti bh. dokumentarnog filma“ analizirali, a razlog može biti u pojavi TV-a koja posredstvom svojih, za nju specifičnih reportaža preuzima ulogu filmskog dokumentarnog zapisa, ali ne u njegovim vrijednostima, jer TV gledatelj želi da bude više informiran, nego da mu se predoči dokument u imanentnom autorskom pogledu na svijet, što je dokumentarni film najčešće imao u prvom planu.
Piše: Vesko Kadić Jedan od najkontraverznijih bh. redatelja, radikal u svakom pogledu, bio je Bahrudin-Bata Čengić, rođen u Maglaju 1931, godine, a preminuo u Sarajevu 2007. godine. Na filmu je od 1951. godine, a status umjetnika dobiva sedam godina kasnije. Studirao je na Filizofskom fakultetu u Sarajevu, a specijalizaciju završio u Londonu, gdje je i asistirao u nekim filmovima engleskih redatelja. U njegovoj filmografiji zabilježeno je da je snimio veliki broj dokumentarnih, pa čak i jedan kratki igrani film (Život je lijep, 1976), ali je prepoznatiljiv po učinku kojeg je postigao u realizaciji cjelovečernjih igranih filmova.
Piše: Vesko Kadić Na mikroplanu ovih zakucanih filmskih pravila, našao se i bh. kandidat za Oscara, film Ekskurzija scenaristice i redateljice Une Gunjak. Pošto su članovi Američke filmske akademije za izbor filmova koji su kao kandidati imali šansu da uđu u najuži krug za dobivanje Oscara, posebice se to odnosilo na filmove vanengleskog govornog područja, imali na umu da filmovi moraju biti strogo selektovani po pravilima Filmske akademije, kako je mogao da prođe bh. kandidat Ekskurzija (danas već znamo rezultat) i kakve su mu bile šanse da bude među pet sretnika?
Piše: Vesko Kadić I tako, samo u jednom danu (svaki dan, svako godišnje doba) dat je prikaz mjesta i vremena življenja ovih malih ljudi koji se susreću sa svojim nedaćama, kao da su već odrasli ljudi koji se nalaze na zalasku svoga života. Koliko god težak, toliko i humorom savladiv put, slika je ovih dječaka koji su odlučili da kroz školovanje postanu pravi ljudi, kako su im to imali običaj reći stariji koji nisu imali slično iskustvo školovanja, ako su uopće i išli u školu.
Piše: Vesko Kadić Hajrudin Šiba Krvavac (22.12.1926. – 11.6.1992.) bh. filmski režiser, najkomercijalniji bh. filmski stvaratelj, pobornik akcionog filma, iznad svega zaljubljenik u svoje glumce i uporabe neograničene količine filmske vrpce, volio je filmsku priču, filmovima fikcije nije bio sklon, ali nije ni mrzio aktere ne-narativnog filma. Volio je svoje Sarajevo, posvetio mu jedan film, i kada mu je u ratnim danima život bio o koncu nije ga želio napustiti. Ilegalac i partizan u duši, snimao je filmove istine u kojima je pošten i hrabar čovjek bio centar svijeta. Umro je poput svojih junaka hrabro i dostojanstveno kao malo koji Sarajlija svoga doba.
Piše: Vesko Kadić Što je zajedničko “Sarajevskoj školi dokumentarnog filma? Pogled na film iz osebujnog kuta promatranja događaja metodom istraživača koji otkriva aktualne trenutke ljudske svakodnevice, u kojoj je individua prikazana u ulozi antijunaka, što je u stvarnosti tih godina bila svakodnevna pojava. Više se ne veliča heroj iz prošlosti, on je potpuno zanemaren, a u fokusu objektiva ovih autora je mali čovjek sa svim svojim životnim problemima, patnjama i poniženjima.
Piše: Sead Vegara Od 1. januara 2014. kada je startao sa radom Filmofil je polako, ali sigurno, gradio reputaciju ozbiljnog filmskog portala. A kao takav pokazao se kroz saradnju sa istaknutim filmskim profesionalcima, ljudima iz branše, od kojih su se najviše istakli prof. dr. Lejla Panjeta, filmolog Vesko Kadić, filmski kritičar Duško Dimitrovski, te (po)najbolji filmski kritičar u BiH, Mirza Skenderagić.
Piše: Vesko Kadić Za pretpostaviti je da se bh. animirani i lutka film pojavio nakon vidljivog uspjeha “Zagrebačke škole crtanog filma“ u svijetu animacije, kao što je evidentno da su neki bh. animatori usavrševanje i saznanja dobijali prilikom odlaska u Zagreb, na tzv. kurseve animacje. Kao što se dešavalo i u ranim uracima bh. dokumentarista koji su se, u većini slučajeva, okušali i na reklamnom i propagandnom filmu, i bh. animacija svoj pohod započinje na tzv. naručenom filmu.
Piše: Vesko Kadić Prve dodire s filmskom kamerom, po evidentiranoj statistici, Bakir Tanović ima u reklamnom filmu Tkanina (1953), kojeg režira Nikola Đurđević, autor nekoliko manje važnih filmova i koji će se kasnije isključivo baviti radom kao asistent režije na igranom filmu. Tanović će, poslije kao snimatelj, u svojoj biografiji imati oko petnaestak filmova, onih manje značajnih, kao i onih koji se mogu evidentirati kao uspjela djela.
