Piše: Sead Vegara Učinivši film lakim za gledanje, konstruišući i ispisujući scenarij na način da glumci sa lakoćom i uvjerljvošću izgovaraju replike i dijaloge, što se da itekako primijetiti u slučaju Kimberly-Sue Murray, koja je savršeno usvojila i izvela akcent, scenaristički duo Mojsovski i Ashperger, kreirali su ostvarenje koje je trebalo da se pogleda na velikom platnu u Open Air kinu jer zaslužuje veliku publiku, umjesto u maloj sali sarajevskog Cineplexxa.
Piše: Sead Vegara Glavni glumac Izudin Bajrović potpuno je nestao u ulozi učinivši svoj performans fan-tas-tič-nim portretom lika udovca koji se s početka izgubljen polako navikava i uspijeva da izađe na kraj sa sasvim sićušnim stvarima koje čine život. Naprosto je Bajrović kanalisao energiju u izvedbu koja vas zasigurno neće ostaviti ravnodušnim, te je odigrao sebi svojstvenu ulogu na način da nosi kompletan film na svojim plećima.
Piše: Sead Vegara Iako Pawlikowski povremeno crpi inspiraciju za svoje ostvarenje od jednog od najvećih filmskih reditelja, Šveđanina Ingmara Bergmana, nedostaje mu malo finoće i gracioznosti. Pawlikowski režira majstorski, savršeno instruira glumce koji mu zauzvrat daju odlične glumačke performanse, znalački sa direktorom fotografije Łukaszom Żalaom komponuje kadrove, te u saradnji sa Piotrom Wójcikom još i montira.
Piše: Sead Vegara Veliku zahvalnost Cretton duguje svom scenarističkom dvojcu, Chris McKenna i Erik Sommers, koji je na savršen način “prizemljio“ popularnog junaka svodeći ga na starog dobrog Spider-Mana sa stranica Marvelovih stripova (kakvog se ja sjećam!) na kojima se Spidey borio protiv raznih običnih i superzlikovaca. Ipak, kroz cijelu priču uplest će još mnogo detalja iz Marvelovog stripovsko-kinematografskog univerzuma, misleći pri tome na neke totalno neočekivane likove i persone. Biće tu nekoliko Avengersa, malo X-Mena i prstohvat šarolikih negativaca sa malom minutažom, ali atraktivnom izvedbom.
Piše: Sead Vegara Većina Hornbyjevih romana pretočena je u pokretne slike, i gotovo svaki od njih ima veze sa muzikom, bilo da im je pokretačka misao i vodilja muzika ili se samo oslanjaju na nju. U svakom slučaju, još jednog čovjeka sa Otoka, nekadašnjeg muzičara, sada scenariste i reditelja, Irca Johna Carneyja, ne možete nikako odvojiti od muzike.
Piše: Sead Vegara Oni kojima je poljuljana vjera u film i iskustvo gledanja filma u hramovima sedme umjetnosti trebaju pod moranje pogledati novi film Christophera Nolana, britanskog reditelja sa radničkom vizom u Hollywoodu. Riječ je, naravno, o njegovoj adaptaciji Homerovog starogrčkog epa Odiseja koji ne samo da predstavlja pravo pravcato prvoklasno filmsko iskustvo već vjerovatno i pretendenta za film godine.
Piše: Belma Adžamija Ovaj film predstavlja ujedno i demistifikaciju evropskog društva koje je, u srcu Starog kontinenta, nemoćno izaći na kraj sa iskušenjima s kojima se bore gotovo sva društva na planeti: siromaštvo, zlostavljanje i nasilje u porodici, neometana prodaja opijata i posljedično široko rasprostranjena ovisnost o opijatima, malograđanska osuda sredine, nerealne cijene standarda života koji se nameće svima, pa i marginaliziranim kategorijama koje bi se, čak i kada bi to željele, teško integrirale u društveno prihvatljiv život lišen prijezira.
Piše: Sead Vegara U svakom novom pokušaju pričanja priče o Minionsima, digitalni lutkar Pierre Coffin prečku podiže par podioka više, te uspjeva svoriti veoma zabavne CGI animirane slike. Upravo je to dokazao sa najnovijim unosom u franšizu sa ostvarenjem Minions and Monsters (Malci i monstrumi, 2026) u kojem pravi animiranu posvetu klasičnom Hollywoodu.
Piše: Sead Vegara U jednu ruku scenaristica filma Supergirl Ana Nogueira za priču posuđuje od ostvarenja poput akcije John Wick (2014) u smislu da glavna junakinja ide, ne da osveti svog voljenog ljubimca – psa Krypta, već kako bi našla protuotrov kojim bi ga spasila, westerna True Grit (1969/2010) u kojem joj se na putu pridružuje djevojčica koja želi da osveti svoju obitelj, te ako bismo baš mogli to tako postaviti i svojvrsni križanac sa postapokaliptičnom distopijskom vanserijskom akcijom Mad Max: Fury Road (2015).
Piše: Sead Vegara S obzirom da je ostavio svoj potpis na svakoj prijašnjoj Priči o igračkama, bilo u vidu originalne priče i(li) scenarija, Andrew Stanton dobro poznaje materiju i ne bi bio to što jeste (a to je čarobnjak CGI animiranih pokretnih slika) da i u ovom filmu ne naniže par srceparajućih i momenata na koje će vam krenuti suza u oku.
