Inglourious Basterds

Inglourious Basterds: Remek-djelo Quentina Tarantina

Piše: Sead Vegara Ingenioznost šestog filma, Inglourious Basterds (Nemilosrdni gadovi, 2009), u režiji i prema scenariju jednog jedinog jedinstvenog Quentina Tarantina ogleda se u gotovo svakom mogućem aspektu. Kako je sam Tarantino jednom prilikom izjavio da je Leoneov The Good, The Bad and the Ugly (Dobar, loš, zao, 1966) film iz kojeg se (po)najviše može naučiti o samoj režiji, tako se nešto može reći i za njegov šesti rediteljsko/scenaristički uradak.

Tarantinova božanstvena osveta

Piše: Sead Vegara Mnogi kritičari su Kill Bill okarakterisali kao puki omaž svjetskoj kinematografiji, ali bi bilo fer reći da je Tarantino odao počast svim autorima koji su inspirisali njegov rad i njegovu viziju filmske umjetnosti. Sam Tarantino je sa svojim četvrtim filmom odlučio testirati granice svog talenta, pri tome ne misleći na filmsku naraciju kroz scenarij, dijaloge i replike, koji su još od Reservoir Dogs (Ulični psi, 1992) postali njegov trademark, već zanatski aspekt filma u kojem će (i više nego) uspješno riješiti mizanscen, kadriranje, te koreografije borbi.