Piše: Sead Vegara Ono što će vas vraćati ostvarenju Coenovih Inside Llewyn Davis, kao i većini njihovih filmova koji imaju posebno mjesto u srcima filmofila, prije svega je način na koji su uspjeli autentično prikazati njujoršku muzičku folk scenu, a kao efektno i teatralno napraviti završnicu filma sa prvim nastupom tada mladoga i nepoznatog Boba Dylana.
Piše: Sead Vegara Prvi dio filma je snimio koristivši estetiku trash filmova, sve zajedno sa pokretima kamere (Tarantino je sam svoj majstor i ovdje, te potpisuje pored scenarija, režije, glume i posao direktora fotografije), namjerno lošom kvalitetom slike, koja se očituje u iskrzanoj i zrnastoj fotografiji, te prekidima i skokovima u naraciji u vidu gubitka filma (pojedena traka).
Piše: Marko Njegić Na primjeru Wild At Heart kinematografija može iznjedriti krajnje pomaknutu postmodernističku mješavinu romanse, kriminalističkog trilera i sapunice koja subvertira američku ikonografiju (otvorena cesta i road filmovi, pulp romani...), a ispunjena je referencijama na buntovništvo pedesetih Jamesa Deana i Elvisa Presleyja u liku Sailora (Cage izvodi karate udarce u prazno i pjeva Love Me Tender kralja rock ‘n’ rolla) te bajkovitog Čarobnjaka iz Oza (Odvest će nas daleko niz tu žutu cestu).
Piše: Sead Vegara Postojalo je nešto sveto u cijelom tom činu odlaska u videoteku, biranju i iznajmljivanju filma, jednog ili dva, subotom i više njih jer se kasete ili DVD-ovi nisu trebali vraćati do ponedjeljka. Još ako je videoteka bila opskrbljena sa dobrim katalogom znalo se i satima ostati, birati filmove ili jednostavno upustiti se u konverzaciju sa videotekarom, drugim mušterijama i kolegama filmofilima.
Piše: Sead Vegara Prvim taktovima pjesme “Things Have Changed“, jednog od najvećih teskstopisaca i muzičara ikada, velikog Boba Dylana, napisane izravno za ovaj film, počinje ostvarenje američkog reditelja Curtisa Hansona, koje nosi naziv Wonder Boys (Zlatni dečki, 2000).
Piše: Sead Vegara Od premijere filma Good Will Hunting (Dobri Will Hunting, 1997) prošlo je 28 godina, a ostvarenje reditelja Gusa Van Santa i dan-danas na ko zna po koji put gledanje uspijeva da iznenadi i očara svojom ljepotom. Iznenadit će vas različitim detaljima koje uviđate svakim novim gledanjem, a očarati ljepotom načina na koji su svi ti sitni detalji ukorporirani u pokretne slike.
Piše: Sead Vegara Forster cijelo vrijeme drži priču u fokusu bez da se na trenutak raspline i skrene sa teme. Doduše, nema tu eksplicitnih scena nasilja počinjenog od strane čovjeka ili zombija, ali se nekako osjeća ta strahota i užas koja se obično vezuje za filmove o zombijima.
Piše: Sead Vegara Vjerovatno najemotivniiji dio Pixarovih CGI animiranih pokretnih slika jeste upravo minijatura iz ostvarenja Up (Nebesa, 2009) upriličena na samom početku filma. A zasigurno najtopliji, najemotivniji i najljepši njihov uradak, u kompletu, jeste film Coco (Coco i velika tajna, 2017).
Piše: Sead Vegara Galerija likova, tj. čudovišta i kreatura koji se mogu vidjeti u filmu je zapanjujuća, a kako karakterno su dobro ispisani, svjedoče situacije kojima su isti dovedeni do iznenađujuće kvalitetno razrađenog zapleta.
Piše: Selma Delić Ovo je film o čovjeku koji je imao ideju, koji je vjerovao u istinu, pravdu, slobodu informacija, i jednakost svih ljudi na planeti Zemlji. Čovjek čija misterija i dan-danas odjekuje “bunarima tišine”. Da li ćemo više ikada imati priliku da ponovo vidimo jednog ovakvog heroja koji scenom vlada kao da je i sam akademski glumac, ili ćemo ostati uskraćeni za tu istu šansu?
