Sead Vegara

Blue Moon: Fantastična rola Ethana Hawkea

Piše: Sead Vegara Naprosto, Blue Moon je ostvarenje koje nudi prelijepu atmosferu, opuštene glumačke performanse i koje je dokaz da za dobar film ne trebate imati skupu produkciju, blještavilo specijalnih efekata, već jednostavnu postavku radnje na malom prostoru, raspoložene glumce i pametnog reditelja.

Frekvencije harizme: Jamie Campbell Bower – Panartist, vol. 2

Piše: Lejla Panjeta Kod Bowera ova destruktivna energija iz Christophera Marlowa, Vecne, Henryja Creela ili Alexandera Babtiste, nije nosilac haosa, već kanal kroz koji eruptira potisnuta energija: trauma, bijes, bol i želja za transcendencijom kroz destrukciju. Za razliku od apolonijske discipline koja strukturira bol, ovdje bol postaje pokretač, sila koja razara granice identiteta i narativa. Bower taj impuls ne igra kao ekstazu, već kao prijetnju ekstazom – stalno odgođenu eksploziju, vibraciju ispod površine koja destabilizira scenu. 

Mala povijest bh. animiranog filma (1961 - 2007), vol. 10

Piše: Vesko Kadić Begović je bio skoro na pragu razočarenja, što ga cijenjeni mentori nisu shvatili, a onda je donio odluku života: raditi onako kako je zamislio, bez obzira na kritike i skeptičke misli drugih. Nije samo Begović vjerovao u sebe i ono što radi. Potvrda je ubrzo došla s Festivala kratkog metra u Beogradu 1985, kada je, bukvalno, dvorana Doma sindikata gdje se održavao festival eksplodirala, nakon projekcije animiranog filma EKG.