Sead Vegara

Gentle Monster: Možemo li reći da ikoga istinski poznajemo?

Piše: Edin Čusto (specijalno iz Cannesa za Filmofil) Zaključen statistikom na ekranu koja Philipov zločin smješta u širi evropski kontekst, Gentle Monster tvrdi da nikada ne možemo do kraja upoznati drugu osobu. Riječ je o jezivoj priči, precizno odigranoj i režiranoj s velikom kontrolom. Ipak, težina filma djeluje dvolično. Kreutzer uspijeva razotkriti trulež skrivenu ispod slike savršenog oca, ali ne uspijeva u potpunosti odgovoriti na pitanje opravdava li izlaganje gledatelja ovoj vrsti noćne more proste spoznaje do kojih film dolazi.

Teenage Sex and Death at Camp Miasma: Krv i kriza identiteta

Piše: Edin Čusto (specijalno iz Cannesa za Filmofil) Kao i u ranijim Schoenbruninim filmovima, ovdje ima mnogo nadrealizma, liminalnosti i alegorije, što vjerovatno neće odgovarati svakome. Ipak, teško je ne nasmijati se dinamici između Andersonine povučene glumice koja veganstvo smatra prolaznom fazom i Einbinderine rediteljice negdje između rane Gen Z i kasnog milenijalca. 

Fjord: Dobitnik Zlatne palme na 79. Cannes Film Festivalu

Piše: Edin Čusto (specijalno iz Cannesa za Filmofil) Mungiu je oduvijek bio osjetljiv na institucije i nasilje skriveno unutar procedura, ali ovdje dodatno širi kadar. Fjord postaje film o Evropi kao ideji koja zvuči plemenito sve dok ljudi iz njenih navodno jednakih dijelova ne budu prisiljeni živjeti pod pretpostavkama jedni drugih.

Moji filmovi: “Porco Rosso“

Piše Midhat Ajanović Ajan: Sa nekoliko briljantnih detalja poput onog kada Porco odbije ponudu fašista da im se pridruži riječima ja sam radije svinja nego fašist, Miyazaki opisuje njegov karakter u kojem se može prepoznati Hemingway - touch, kao i tipični cinizam muškarca srednjeg doba koji naglo postane svjestan prolaznosti.

Fatherland: Poljski oskarovac briljira filmom o Thomasu Mannu

Piše: Edin Čusto (specijalno iz Cannesa za Filmofil) Vizuelno, Fatherland nastavlja plodnu saradnju Pawlikowskog i direktora fotografije Łukasza Żala nakon film Cold War. Żalova crno-bijela fotografija filmu daje strogu eleganciju bez klizanja u nostalgiju. Monohromatske slike naglašavaju zemlju zaglavljenu između prošlosti i budućnosti, nesposobnu da jednu potpuno sahrani i nesigurnu kako izgraditi drugu.