Piše: Nino Romić
U sklopu predzadnjeg dana Takmičarskog programa 2. AJB DOC-a, iz daleke Švedske na filmsko platno nam dolazi priča odveć bliska bosanskohercegovačkoj publici, kao i onima iz susjednih zemalja. Film Caroline Troedsson, Patriotic Highway, prati postupak pred kosovskim sudom vezan za gradnju naslovog autoputa, te navodne netransparentne postupke osoba iza projekta, a na čijem je čelu nekadašnji vođa OVK-a i sadašnji visoko pozicionirani političar. Po riječima same Troedsson, film je namjerno štur po pitanju samog slučaja, koji je u vrijeme snimanja još uvijek bio u tekućem postupku. Umjesto pravnog okvira, žiža Patriotic Highwaya počiva na ličnostima učesnika u postupku, optuženom, i konačno – na stranoj sutkinji koja predsjedava postupkom.
Šveđanka, Marie Tuma, iza sebe ima godine iskustva u pravosuđu, uključujući i rad u Međunarodnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju, kao i ličnu predanost prema ustanovljivanju istine i zadovoljavanju pravde. Međutim, sudnica Osnovnog suda u Prištini je daleko od institucija pravde u Švedskoj, ili bilo kojoj drugoj razvijenoj zapadnoj zemlji. Patriotic Highway vrlo vjerno prikazuje odsustvo strogog razgraničenja između političkog i pravosudnog sistema u Kosovu, što predstavlja tek vrh ledenog brijega koji muči gotovo sve zemlje u okruženju. Premda je zajamčena domaćim i stranim institucijama, vladavina prava je potkopana; zakoni se odnose na jedne, ne sprovode u potpunosti se na drugima, a treći su sve samo ne i formalno lišeni odgovaranja pred sudom.
Shodno tome, korupcija je endemske naravi i nesagledivo duboko utkana u društvo. Uprkos tome, sutkinja Tuma nastoji održati visok standard u svojoj sudnici. Kroz film saznajemo da sutkinja Tuma živi potpuno odvojenim životom od ostatka kosovskog društva. Njen dom se nalazi iza teških blindiranih vrata, a njen automobil prolazi kroz dnevne preglede protiv eksplozivnih naprava. Na radnom mjestu provodi bolji dio dana, uz minimalno pomoćno osoblje, dok sudi u predmetima visokog profila i od velikog značaja za budućnost Kosova. Pred sutkinjom Tumom, kao optuženik, stoji Fatmir Limaj, nekadašnji ratni vođa i miljenik stanovništva. Njegov navodni zločin jeste saučesništvo u izvlačenju novaca iz projekta za gradnju autoputa, koji je stanovnike Kosova koštao jednu milijardu eura. Naravno, posrijedi je stara balkanska boljka – javni tenderi, odnosno namještanje istih pogodovanjem između voditelja projekta i ponuđivača. Limaj optužnicu odbacuje, smatrajući da je slučaj namještaljka čiji je cilj upropastiti njegov politički angažman. Premda se protiv njega vodi postupak, Limaj uredno učestvuje u javnom životu, a tok tog procesa potvrđuje strahove sutkinje Tume o uticaju politike na pravosuđe u Kosovu.
Kao što i priliči početnom konceptu filma, opisanog od strane autorice, Patriotic Higway se trudi biti što manje pristrasan u narativu koji predočava gledatelju. Slučaj naslovnog autoputa, krivica ili nevinost Fatmira Limaja su u drugom planu, a razlike i sličnosti između osoba u postupku su u prvom planu. U duhu deskriptivnog dokumentarnog filma, Patriotic Highway samo opisuje događaje koje zatiče na mjestu zbivanja, bez nuđenja nekog konačnog rješenja. To nije smisao ili svrha filma. Ustvari, umjesto jednostavnog i lijepo predstavljenog odgovora na koncu, Patriotic Highway tiho postavlja nekoliko neugodnih pitanja o prirodi društava Zapadnog Balkana i o spremnosti članova tih društava da pridonesu promjeni sistema oko sebe.
