Piše: Mirza Skenderagić
Dok se svijet bavi svojim unutrašnjim ratovima, osvajanjima teritorija, međusobnim ubijanjima, negdje iznad planete Zemlje, neko beskonačno udaljen do čovjeka, ima veće planove koji podrazumijevaju brutalno osvajanje i koje, ne samo da ne krije, nego ih i otvoreno predstave kao upozorenje. “Vi ste kukci“, poruka je koja će zalediti svijet u trenutku, a tek njen nastavak koji će napredna vrsta poslati obuzimajućom VR videoigrom, a koja glasi: “Za 400 godina ćemo vas napasti i istrijebiti“, pokreće neku reakciju nemoćnog i izgubljenog čovjeka koji se još jedino može osloniti na nauku. Ovo je ukratko centralni plot novog Netflixovog serijala Problem 3 tijela od osam epizoda, koji je na osnovu istoimenog prvog dijela SF romanesknog serijala “Sjećanje na prošlost Zemlje“, autora i inžinjera računarstva Liua Cixina adaptirao kreativni dvojac Benioff–Weiss, koji inače stoji iza Igre prijestolja, a kojima se još pridružio i Alexander Woo, što je već dovljno da privuče pažnju kod određenog dijela savremene TV publike.
Serija Problem 3 tijela osvaja gledatelja već otvarajućom scenom javnog smaknuća priznatog profesora fizike Younga Yea Wenjieja, oca mlade Ye Wenjie (Zine Tseng/Rosalind Chao) 1966. godine u Pekingu, koji je bez suda presuđen za proučavanje i širenje teorije velikog praska. Spoznavši beskonačnost ljudske gluposti i zla, nadarena astrofizičarka Ye Wenjie, odluči da spas nauke za nauku potraži u drugoj beskonačnosti, onoj u svemiru, u koju na prevaru šalje poruku koja će ako do nekoga dođe, zauvijek promijeniti smjer kojim civilizacije ide. Posljedice se već vide u sadašnjosti, a da poruka možda nije imala željeno dejstvo, pokazuju masovna samoubistva naučnika u Londonu 2024. godine.
Autori potom narativ skupljaju oko ekipe mladih talentovanih naučnika kao dramskoj verziji onoj iz Teorije velikog praska, koju čine Saul (Jovan Adepo), Auggi (Eiza González), Jin (Jess Hong), Will (Alex Sharp), te Jack (John Bradley), od kojih će svako na svoj način, odigrati jednu od ključnih uloga u pokušaju spašavanja čovječanstva. Pored, dakle, prostornih i vremenskih dramatruških prebacivanja kroz više decenija te na nekoliko kontinenata, jednu od ključnih uloga u serijalu će imati i jedan virtuelni prostor. I to onaj u misterioznoj videoigri sa zlatnom maskom kojoj ne trebaju baterije niti priključci, koja momentalno opčinjava čak i najveće ljudske umove, a kako i ne bi kad sadašnja civlizacija ovisna o videoigrama, počiva na imaginarnom i lažnom.
Kao neki svjedok ili poveznik između različitih narativnih linija i likova, poslužit će i istražitelj Da Shi (Benedict Wong), koji će kao i svaki drugi lik, uprkos povremenim uputnicima iznad njegovog postojanja u serijalu, izgurati do kraja svoju ulogu u ovome konačnom ljudskom projektu. Ubrzo će serijal upasti u jednu nezaustavljivu naučno-fanstastičnu mašinu koja će voditi nekoliko odvojenih narativnih linija, koja će ubijati jedne i uvoditi nove likove, u kojoj će sve biti moguće pa i to da svemir namiguje, te da se likovima pred očima ukazuju odbrojavanja. S vremenom će sve postati upitno, djelovati naivno i budalasto, ali će opet sve nekako dobiti neki svoj ludi smisao u koji se može povjerovati samo ako se prepusti tom fikcionalnom svemirskom brodu koji juri brzinom svjetlosti i ne mari za pitanja.
Ali, pitanja će se postavljati? Zašto izvjesni San-Tiji (tj. alieni) uopšte upozoravaju ljude da će ih napasti za 400 godina? Zašto daju toliko vremena za reakciju? Zašto će neki ljudi poput Wenjie pristati na pakt sa nepoznatim bićima? Da li je moguće da San-Tiji promijene mišljene o čovjeku, jer su shvatili da prerušeni vuk slaže Crnvenkapici kako bi je pojeo? Vuk nije čovjek, ali čovjek laže mnogostruko više i to ne samo zbog hrane. Dobro jutro Kolumbo! Zašto, na koncu, najvažniji naučnici ovoga doba, odluče da pošalju ljudski mozak u svemir kako bi ga poklonili za vanzemaljski život, koji bi se onda ponovo mogao iskoristiti protiv čovjeka? Ipak, jednako lagano kao i postaviti pitanja, moći će se pronaći i odgovori i neka zaista vrlo intrigantna i originalna rješenja, kao što je recimo ideja da će San-Tiji čiji identitet počiva na umjetnoj inteligenciji, pokušati osvojiti čovjeka tako što će mu zaustaviti razvoj nauke koja bi u stvarnosti trebala da predstavlja najvažniji civilizacijski fenomen i najsnažnije oružje.
Jednako tako, slanje razvijenog mozga jednog od “Oksfordske ekipe“ naučnika u svemir podrazumijeva pokušaj razgovora, sporazuma i primirja, što je recimo još jedan od bitijih ovosvjetskih izuma, nažalost vrlo rijetko uspješan. Isto tako će sigurno opravdano zasmetati i odabir Eizae González za lik Auggi, prvenstveno zbog predrasude da ljepota i nauka ne idu zajedno. A tu je i nametnuta američka perspektiva sa totalitarnom Kinom i skrajnutom Rusijom. Ako ovaj serijal prihvatite kao vrlo intenzivnu i poprilično naučno potrijepljenu puku zabavu, onda ćete se vrlo lako moći i poistovijetiti sa kukcima, kao što to učine preživjeli likovi u posljednoj sceni prve sezone. Ako ništa, onda ćete sigurno naučiti koji je to problem triju tijela u nebeskoj mehanici.
Emitovano u rubrici "Iza scene" u okviru Jutarnjeg programa BHRT-a
