Slika strukture vlasništva predloženog spajanja Paramounta i Warner Brosa postaje jasna.

Naime, Paramount je u izvještaju za američku saveznu agenciju za telekomunikacije (FCC) otkrio da će udio stranih vlasnika u spojenoj kompaniji iznositi 49,5%. Od toga, 38,5% bit će fondovi i poslovni subjekti iz Katara, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, sa svekupnim ulogom od 24 milijarde dolara.

Kako bi umirio strahove saveznih vlasti oko strane kontrole nad američkim medijima, David Ellison je u nekoliko navrata podcrtao da strani ulagači neće imati izvršne ovlasti u novoj kompaniji, već da će biti "pasivan" element.

U ovom još uvijek fluidnom stanju u kojem se spajanje nalazi, možemo samo vjerovati Ellisonu na riječ. Međutim, ko god uloži 24 milijarde dolara bez sumnje želi imati neku vrstu nadzora nad svojim ulaganjem i nije neuobičajeno da manjinski ulagač u određenim uvjetima ima moć uticaja koja prevazilazi broj ruku u glavnom odboru.

Dok se savezne vlasti brinu oko uticaja stranih subjekata nad CNN-om i CBS-om, dva velika kanala informiranja u SAD-u koji bi poslije spajanja bili pod istim krovom, Hollywood se brine zbog mogućeg kreativnog uticaja stranih subjekata kada su u pitanju teme i zajednice čije je zastupanje vrlo važno u holivudskim krugovima.

Glumci, režiseri i scenaristi su se digli na noge protiv spajanja sa Netflixom iz straha da će Netflix sav kapacitet Warner Brosa prebaciti na streaming. Tada su Paramount i Ellison bili bolja opcija, međutim kada je postalo očito da Ellison može financirati preuzimanje Warner Brosa samo uz pomoć stranih ulagača, mnijenje Hollywooda se promijenilo, što je dovelo do peticije za zaustavljanje spajanja pod okriljem organizacije Block the Merger.

FCC se još uvijek nije oglasio o položaju predloženog spajanja.