Piše: Sead Vegara
Kada za predložak imate bestseler i još k tome uspješnu originalnu filmsku adaptaciju onda biste trebali biti popriličan idiot i zeznuti stvar u ponovnoj adaptaciji, onoj za američko tržište. Ustvari, adaptaciji koja će doživjeti svjetsku distribuciju, jer riječ je, naravno, o američkom filmu i holivudskoj kinematografiji koja je zastupljena svuda u svijetu. U pitanju je bestseler švedskog spisatelja Frederika Backmana “A Man Called Ove“ iz 2012. koji je dobio svoju filmsku adaptaciju 2015. u režiji Hannesa Holma (Adam & Eva, 1997). Film koji baš i nije dopro do širokih narodnih masa, barem mimo matične zemlje, u Evropi više-manje, dok smo ga mi na Balkanu mogli pogledati posredstvom neke od lokalnih TV stanica.
Čovjek zvan Otto; režija: Marc Forter; uloge: Tom Hanks, Mariana Treviño, Rachel Keller, Truman Hanks; 2023.
IMDb rejting: 7.6/10
Rotten Tomatoes rejting: 69%
Američka verzija A Man Called Otto (Čovjek zvan Otto, 2023) došla je nakon osam godina i to u režiji Marca Forstera, a scenarij je potpisao Forsterov saradnik sa filma Finding Neverland (2004), David Magee. Zašto se čekalo toliko dugo na američki remake? Hollywood obično brzo radi obrade stranih uspješnica, a ova je praktično “vrištala“ za remakeom.
“Samo uspješni filmovi se ponovo snimaju. Nikad nisam shvatio zašto. Ne znam nijedan slučaj da je nova verzija isto onoliko dobra kao prvobitni film. Nema te formule koja bi nekome omogućila da ponovo stvori onu jedinstvenu privlačnost koja je doprinijela da neki film bude uspješan. Trebalo bi da bude obrnuto. Baš neuspjelim filmovima, onim zasnovanim na dobrom materijalu, koji su iz razloga nastalih utjecajem vremena, mjesta ili okolnosti, jednostavno nisu dobro prošli prvi put, trebalo bi pružiti i drugu šansu“, zapisao je jedan od najvećih američkih i svjetskih reditelja, John Huston, u svojoj autobiografiji “Otvorena knjiga“.
Jasna je logika iza Hustonovih riječi, a holivudski producenti ipak rade kako oni žele. Da li je magija filma Hannesa Holma ponovljena u američkom remakeu teško je reći, ali ono što ostaje jeste zaista sušta sveopšta simpatičnost verzije u kojoj Tom Hanks glumi staro čangrizavo gunđalo Otta, koji će shvatiti da postoje stvari zbog kojih treba nastaviti živjeti. Iako je sve prestalo imati smisla nakon što je ljubav njegovog života Sonya (Rachel Keller) umrla i ostavila veliku prazninu u njegovom prevelikom srcu. Razlog za život Ottu će dati nove komšije, koje će ga polako ali sigurno “vratiti u igru“ samo da bi on otkrio da neke stvari i odnose davno zapostavljene treba preispitati i starim prijateljima pružiti novu šansu.
Čovjek zvan Otto nikako se ne može smatrati holivudskom adaptcijom Backmanove knjige, već upravo holivudskim remakeom Hannesovog filma, što će biti jasno svima koji su uspjeli pročitati nadsve pitko i čitko napisanu knjigu “Čovjek zvan Uve“. Knjigu uz koju ćete se dosta nasmijati, ali ponekad i zasuziti, što se svakako odnosi i na originalni film. Stvar sa remakeom takva je da ćete vjerovatno i ovdje pustiti koju suzu, te se svakako nasmijati što je u biti i bila namjera njegovih tvoraca. Smijeh kroz suze.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
