Piše: Sead Vegara

Filmom The Avengers (Osvetnici) započeta je nova era u holivudskom tretmanu Marvelovog stripovsko-kinematografskog univerzuma. Stripovski mogul Marvel je sa svojim super junacima već prije započeo sa dominacijom u holivudskoj kinematografiji filmovima Iron Man, Hulk, Thor i Captain America, a konačnica svega toga je uparivanje svih tih super junaka upravo u filmu The Avengers iz 2012. godine. Za taj nimalo lagan zadatak ljudi u filmskom studiju Disney pod čijim okriljem djeluje Marvel Studios odabrali su čovjeka koji nikada prije nije imao kontakta sa dugometražnim filmskim ostvarenjima, već se kalio na telviziji i serijama od koje su neke sada već kultne, poput svemirskog westerna Firefly. Ime tog čovjeka je, ako već do sada niste skontali, Joss Whedon, a Marvelovo “superjunačko gradivo“ savladao je sa čistom desetkom. Svaki od karaktera u filmu psihološki je osjenčen majstorskim scenarističkim potezima, dok ih glumačke performanse svakog ponaosob glumaca jednostavno fan-tas-ti-čno dočaravaju.

Da biste uživali u filmu The Avengers zgodno bi svakako bilo da ste detaljno upoznati sa prethodnim pomenutim superjunačkim stripovskim storijama, ali iako niste prije gledali te filmove ipak ćete (lako) moći da povežete stvari i uplovite u svijet pokretnih slika čiji je “krojač“ majstor zanata kakvog filmovi o super junacima do tada nisu imali. Joss Whedon je na osnovu priče za koju dijeli autorstvo sa Zakom Pennom uspio da emulira tako kvalitetan i moćan scenarij u kojem sve ima svoje mjesto, bez praznog hoda i sa nevjerovatnom količinom humora koji odiše Whedonovim čuvenim “one-linersima“. Prosto rečeno, to trebate pogledati. Jer kako postoje verbalni “one-linersi“, isto tako Whedon vlada i njihovim vizualnim i fizičkim uprizoravanjem. A ono verbalno je neprepričljivo.

U nastavku Avengers: Age of Ultron (Osvetnici: Doba Ultrona, 2015) kojeg je također napisao i režirao Whedon osjetio se scenarističko-rediteljski zamor i “štafetu“ su preuzeli braća Anthony i Joe Russo, rediteljski dvojac koji stoji iza drugog i trećeg dijela Kapetana Amerike (Zimski vojnik i Građanski rat).

Najnoviji film iz Marvelovog studija, treći dio Avengers: Infinity War (Osvetnici: Rat beskonačnosti) će vas za cijelo svoje trajanje od preko dva i po sata zabaviti i oraspoložiti. Dobro oproban (Whedonov) koncept, red akcije, red drame/komedije i sve tako unaprijed, samo u ovom slučaju podignut na jednu veću i bolju razinu, rediteljski dvojac Joe i Anthony Russo vješto je izbalansirao i uspio u namjeri da snimi djelo koje vas, u slučaju da ste fan Marvelovog stripovsko-kinematografskog univerzuma, neće razočarati. U koliko niste fan, onda slobodno odustanite od čitanja ove recenzije i pređite na neki drugi članak.

Dvojac scenarista, Christopher Markus i Stephen McFeely, uspješno je uklopio (gotovo) sve moguće Marvelove junake koji su se do sad pojavili u zasebnim (“stand-alone“) filmovima, te je za treći dio Osvetnika skrojio pristojnu priču prema do sada već utvrđenim dešavanjima u Marvelovom univerzumu. Da li vrijedi spominjati detalje priče... I ne baš.

Tolika količina likova – super junaka na jednom mjestu, u jednom trenutku vam se može učiniti i prevelikom, ali ono što zaista izgleda moćno jeste negativac Thanos (Josh Brolin), sa manijakalnim planom uništavanja galaksije i uspostavljanja svog nekakvog reda. Neko će umrijeti, neko preživjeti, ali jedno je sigurno: neće vam biti dosadno.

Vrijedi spomenuti da je ovo već 19 ostvarenje iz Marvelog stripovsko-kinematografskog univerzuma koji je započeo prije 10 godina sa filmom Iron Man. A za sljedeću godinu već se sprema četvrti dio Avengersa koji će imati za zadatak da ljestvicu koju je postavila trojka prebaci za još koji stepen. Živi bili pa vidjeli...