Piše: Sead Vegara

Koliko god da je film La La Land reditelja Damiena Chazellea lijep i koliko god ga puta mogli gledati ponovo i iznova, toliko je njegovo najnovije ostvarenje Babylon u jednu ruku, da ne kažemo ružno, bolja riječ je “prljavo“, i nakon što se završi nemate želju, niti ćete je ikada opet imati, da ga pogledate ponovo. Možda zvuči malo kruto, ali zaista je tako. Kao što je La La Land bio oda blještavilu modernog Hollywooda, filmovima, mjuziklu, jazzu, glumačkom pozivu, ljubavi i ljepoti, Babylon je svojevrsna inverzija iste priče, samo sada smještena u rani Hollywood i prelazno doba, ono sa nijemih filmova na zvučne.

Babylon; režija: Damien Chazelle; uloge: Margot Robbie, Brad Pitt, Diego Calva; 2022.

IMDb rejting: 7.6/10

Rotten Tomatoes rejting: 56%

To je svakako prilika i priča za darovitog scenaristu, kakav je Chazelle, da ispripovijeda storiju o nekoliko individua čiji će se putevi preplesti u pokušaju da se uzdignu u zvijezde i postanu dio snova svakodnevnog sveobičnog čovjeka. Svoje scenarističko/rediteljsko umijeće Chazelle zaista zna izraziti sa tolikom pažnjom na svaki sitni detalj, sa u današnjem holivudskom filmu neviđenom posvećenošću za neprocjenjivom autentičnošću (originalnost je nepostojeća, rekao bi Jim Jarmusch).

Njegov La La Land u svoj svojoj svevelikoj ljepoti Grada zvijezda, Grada anđela za kojim svi potajno žude, nevjerovatno je sentimentalan i sanjalački toliko realističan da je jednostavno toliko brutalan. Znalački iskonstruisana, napisana, odglumljena i s orkestriranom preciznošću snimljena priča “djevojka upoznaje momka“ u formi mjuzikla u kojem za razliku od klasika žanra pjevanje i ples dolaze totalno spontano, bez pretjeranog forsiranja, već gotovo organski iz zadane sitaucije likovi započnu pjesmu i(li) ples, odaje prije svega ingenioznu scenarističko-rediteljsku zamisao Chazellea.

I da! Sve to važi i za Babylon samo što sada imamo višeslojnu priču, možda ne baš mnoštvo, ali svakako skupinu likova, kaleidoskop stanja i emocija, sve ukrašeno požrtvovanim glumačkim performansama, svakoga ponaosob. Margot Robbie kao “puštena s lanca“, Brad Pitt dovoljno velika zvijezda da ponese teret uloge koja mu je dodijeljena, a to je upravo one holivudske zvijezde na zalasku karijere, mladi Deigo Calva kao glumačko otkrovenje, te još nekoliko sporednih uloga, kao i epizode Olivije Wilde, Katherine Waterstone, Maxa Minghelle, Tobeyja Maguirea i Erica Robertsa.

Na samom početku Chazelle nam jasno stavlja do znanja da ovo neće biti lijep film (shvatićete odmah zbog čega kad vidite), da će biti dekadentan koliko i društvo u holivudskoj tvornici snova na svom samom startu.Također, na jedan izvjestan način je i klasična priča o američkom snu, a ta je o uspjehu i dosezanju zvijezda. Mladi Calva portretira snalažljivog Mannyja, koji će od potrčka dogurati do producenta, a Robbie kao aspirirajuća glumica Nellie LaRoy uzdignuti se do slave stvarajući svoje ime u nijemim filmovima.

Cijela njihova zajednička filmska priča, barem ona ušećerena verzija, na koncu će (sasvim slučajno) biti ispričana godinama kasnije u jednom mjuziklu. I, moglo bi se reći da je Babylon svjevrsni prequel La La Landa koji je na prelijep način izrazio moć umjetnosti, dok je sam Babylon hedonistička posveta prvobitnom Hollywoodu.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje