Piše: Nisad Selimović
Kao što je poznato, naša zemlja ne može se podičiti kvantitetom filmske produkcije kao što to može kvalitetom, te ništa bolje nije ni ove godine. Novca za filmove je sve manje - sredstva koja izdvaja Fondacija za kinematografiju svake godine sve su manja, a i kada se dodijele, lome se koplja oko stručnog suda koji procjenjuje ko dobija a ko gubi na ovom filmskom tasu. Privatne finansijere sve je teže naći, te se tako svi uglavnom okreću koprodukcijama u saradnji sa filmskim kućama iz okruženja, te se i nadaju nekom novcu od Euroimagesa i sličnih fondova. Jedna od najaktivnijih produkcijskih kompanija u našoj zemlji, sarajevska SCCA/pro.ba, ove godine dovršiće koprodukciju dva filma. Prvi je Rosa scenariste i reditelja Denijala Hasanovića, čovjeka koji već neko vrijeme živi i radi u Poljskoj. Upravo iz tog razloga je jedan od glavnih producenata filma Poljski filmski institut i poljska kompanija Scorpion Arte, uz pomenutu pro.ba i Focus Mediu iz Hrvatske. Film koji ima budžet preko dva miliona KM su podržali naša Fondacija za kinematografiju, Hrvatski audiovizualni centar i Eurimages.
Priča se vrti oko Kolumbijke koja živi u Francuskoj, gdje studira pravo. Ubrzo dolazi u priliku da napiše rad na temu djelatnosti lokalne misije Međunarodnog tribunala za ratne zločine. Neočekivano, nađe se u centru intimne tragedije svoje nove prijateljice iz Sarajeva.Rosa je priča o ljudima sa različitih tipova periferije, ili kako Imre Kertesz kaže, "o ljudima koji nemaju puno". U nedostatku osnovnih ljudskih prava, kao što je ono da odlučuju o vlastitoj sudbini, oni žive živote koji im ne pripadaju. U isto vrijeme, osnovne fraze koje ih definišu su "totalitarni sistem", "rat" i "nestanak", kaže reditelj filma.
Hasanoviću je ovo dugometražni prvijenac, a iza sebe ima nekoliko kratkih filmova. Snimanje filma u kojem glavne uloge tumače Andrea Otalvaro i Mirjana Karanović je dovršeno i u toku je montaža. Još nije poznato gdje bi i kada film mogao doživjeti premijeru, ali za pretpostaviti je, ukoliko ne dobije poziv na neki od major festivala, da to bude u Poljskoj pa tek onda u BiH.
Drugi dugometražni igrani film koji pro.ba koproducira ove godine je Prije neprijateljstva, rođenog Banjalučanina koji živi i radi u Beogradu Dane Komljena. Film je koprodukcija Bosne i Hercegovine (Vizart, SCCA/pro.ba), Srbije (Dart Film) i Crne Gore (Code Blue). Ono što je zanimljivo je da će Dane Komljen, osim što potpisuje scenarij i režiju filma, biti i montažer filma. Intrigantna radnja Komljenovog (također) dugometražnog prvijenca fokusirana na Borisa i Bobana, koji nakon kampovanja na moru odluče da jedan period provedu u napuštenom hotelskom kompleksu. Boban zarađuje novac povremeno radeći kao građevinski radnik, a njihova svakodnevica - donošenje vode do napuštenog bungalova u kome su podigli svoj šator, nalaženje hrane, pranje veša, biva promijenjena kada se u jedan od susjednih bungalova doseli Dane. Njih trojica pokušavaju da žive zajedno, miješajući igru i rad. Ipak, Boris, nespreman da u odnose koji gradi sa Bobanom uključi još nekoga, bježi. Boban, nespreman da nastavi bez Borisa, počinje da se udaljava od Daneta. Dane, nespreman da gubi, postaje sve nasilniji i nasilniji. Nakon toga, postaje vrlo zanimljivo: Boban kreće u potragu za Borisom, a Dane napušta prostor u kome su njih trojica živjeli i, iako to ne piše u sinopsisu, vrlo vjerovatno počinje proganjati obojicu.
Komljen, student legendarnog Slobodana Šijana, dovršio je prije nekoliko dana snimanje Prije neprijateljstva na lokaciji Grand Hotela Lido u Ulcinju u Crnoj Gori. U filmu pored reditelja i poznatog srbijanskog glumca Borisa Isakovića igra i Boban Kaluđer, koji je igrao i u jednom od Komljenovih kratkih filmova. Komljenovi prethodni kratki filmovi prikazani su na preko 80 domaćih i međunarodnih filmskih festivala. Kratki film Tjelesna funkcija nastao je u okviru projekta Sarajevo Grad Filma, a imao je regionalnu premijeru na Sarajevo Film Festivalu 2011, gdje je i osvojio nagradu Atlantic Grupe, a međunarodnu na festivalu u Roterdamu 2012. godine. U avgustu prošle godine, Višak vjetra je premijerno prikazan u konkurencijama Filmskog festivala u Lokarnu i Sarajevo Film Festivala nakon čega je prikazan na još nekoliko međunarodnih filmskih festivala. I za ovaj film, kao i za Rosu, još je rano precizirati datum premijere, ali s obzirom na ugled reditelja i uspjeh koji je ostvario sa svojim kratkometražnim ostvarenjima, vrata velikih festivala će mu vjerovatno biti prilično odškrinuta.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
