Trećeg dana Takmičarskog programa, odnosno četvrtog dana SFF-a, regionalnu premijeru i tretman na crvenom tepihu doživio je novi film profiliranog rumunskog reditelja Cornelia Porumboiua "Blago". Kao po pravilu, jer su rumunski filmovi prilično dominantni na ostale tokom svih ovih godina otkad SFF daje nagrade najboljima, i ovaj je pobrao dobar aplauz publike na projekciji za novinare, ne bez razloga. U štihu novog rumunskog vala, i "Blago" je naizgled spora priča o modernoj Rumuniji i životu nakon komunizma s kojim se suočavaju njeni žitelji. Porumboiu je ovdje uzeo predložak koji odmiče stvarnosti u smislu da se radi o istinskoj potrazi za blagom (ko još to radi), ali je kroz njega, jednostavno i na vrlo gledljiv način, prikazao suštinu tog očito nimalo jednostavnog života.
"Blago", Rumunija; Reditelj: Corneliu Porumboiu; Uloge: Toma Cuzin, Adrian Purcarescu, Corneliu Cozmei; 2015.
Iako su, dakle u EU, Rumunija je još uvijek u tranziciji i njeni žitelji se, u filmu, itekako bore za svakodnevna dobra. U kreditima su kod banaka, poslovi se svode na tipkanje u skučenim kancelarijama a korupcije, naravno napretek. Takva situacija će nagnati jednog od protagonista da povjeruje u priču koju je naslijedio od svoje porodice, a to je da mu je djed zakopao blago u dvorištu stare porodične kuće. Kako nema novca za detektor metala, obratiće se svom komšiji koji će uz nemale muke namaknuti novac i njih dvojica će, zajedno sa stručnjakom krenuti u potragu. Ali, nije to potraga kakvom se junači Indiana Jones - zamislite da vi kopate svoje baštu s komšijom. Upravo tako.
Spor ritam i golemo oslanjanje na dijaloge glavna su odlika Porumboiuovog filma. Od početka do kraja, razgovor je ono što daje otklon tom sporom ritmu i daje filmu njegovu dinamiku. Izvrsni dijalozi koji na trenutke donose salve smijeha u publici su oružje kojima je reditelj izvrsno baratao i u svojim prijašnjim ostvarenjima te ni ovo nije nikakva iznimka. Kroz film, koji je neka vrsta drame sa elementima komedije provlači se i dobrodušna nota jednog od glavnih likova, što kulminira na samom kraju filma i na sjajan način zaokružuje cijeli film.
"Blago" je bez sumnje jedna nepretenciozna i lagana priča koja teži da se svidi svima, bez suvišne drame koja bi je otjerala u vode nikome drage, prevelike tegobe. To je uostalom bilo i za očekivati od nekoga kao što je Porumboiu, te film u dosadašnjoj konkurenciji bez problema može konkurisati za nagrade. Čak su i njegovi glumci, koji nemaju ni prilike dokazivati svoje sposobnosti transformacije, u takvom okruženju pokazali sasvim dovoljno da bi publika iz kina zaista izašla zadovoljna. Ono, feel-good film, koji bi, da je snimljen u Hollywoodu, vjerovatno ponio titulu nezavisnog hita. Istočno od nas, to se zove mainstream.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje