Piše: Marko Njegić

Fitilj filma One su bombe je potpaljen pred gotovo dva mjeseca u hrvatskim kinima. Takoreći nije bilo projekcije u nekom multipleksu da nas "trailer" za Bombshell nije bombardirao s velikog ekrana bučno najavljujući kinodistribuciju u zadnjem tjednu prosinca. Očekivanja su se podizala i, sad kad je fitilj napokon dogorio, film One su bombe je eksplodirao kako dolikuje. Sve premijerne "Cinelady"/"Ladies Night" projekcije bile su rasprodane. Potražnja za Bombshell kinoulaznicama ne treba čuditi: ne nalaze se svaki dan u jednom filmu tri megazvjezdane glumice, oskarovke Charlize Theron i Nicole Kidman, te oskarovska nominentica Margot Robbie. Dvije od njih tri danas su vjerojatno najpopularnije holivudske plavuše (Theron, Robbie). Nema ni svaki film na tjednom repertoaru etiketu ovako vruće istinite priče, "utemeljene na stvarnom skandalu" koji je p(r)otresao Ameriku i svijet. Naime, Theron, Kidman i Robbie glume Megyn Kelly, Gretchen Carlson (prave osobe) i Kaylu Pospisil (fikcijski spoj nekolicine stvarnih žena). Zaposlenice Fox Newsa digle su glas protiv seksualnog napastvovanja i uznemiravanja od strane šefa, "najmoćnijeg čovjeka televizije" i "ljubitelja (ženskih) nogu" Rogera Ailesa (John Lithgow, ništa lošiji od Russella Crowea u ulozi).

One su bombe; Jay Roach; uloge: Charlize Theron, Nicole Kidman, Margot Robbie, John Lithgow; 2019.

IMDb rejting: 6.7/10

Rotten Tomatoes rejting: 67%

One su bombe je ultimativni, prvi pravi film #MeToo pokreta zaslužnog za prokazivanje predatorskih moćnika iz showbiza kakvi su Ailes i Harvey Weinstein. Danas se feministički #MeToo kontekst ili podtekst ubacuje nasilu u mnoge filmove, kao u recentni božićni horor Black Christmas, no u Bombshell je prirodan i autentičan unatoč prostetici na licu Theronice i Kidmanice. Razlog tome treba tražiti u režiji Jaya Roacha koji je zamijenio komediju (Austin Powers, Dozvola za brak) za političku dramu (Trumbo) na tragu Adama McKaya (od Lude braće i Murjaka s klupe do Oklade stoljeća i Čovjeka iz sjene). Dramatizirajući stvarne događaje, Roach se ugleda u McKayevu doku-dramsku, informativnu, "žurnalističku" režiju iz The Big Short i Vice (samo bez njegovog satiričnog humora zbog preozbiljne teme) te povremeno ubacuje glumice u stvarne TV snimke.

Glumice-transformerice provele su sate na odjelu majstora za "make up" Kazuhiroa Tsujija (Oscar za Prijelomni čas) kako bi više nalikovale ženama koje portretiraju. Kidmaničina prostetika je naglašenija, isprve djeluje kao distrakcija i treba se na nju naviknuti, no Theroničina je suptilnija (jagodične kosti, nos) i od prvog kadra kad je vidimo i čujemo njezin duboki tenor uvjereni smo da gledamo pravu Kelly, i to ne samo stasom i glasom. Theron je "skinula" stav kontroverzne, "lajave" voditeljice (izjavila u eteru da Djed Mraz mora biti bijelac) koja je "raspizdila" i prozvala Trumpa te s njim medijski ratovala, posebice nakon što je rekao da je "promenstruirala od bijesa".

"Budućnost Fox Newsa je feministica", zaključi Ailes zadovoljan Kellynim konfliktom s Trumpom koji donosi gledanost. Stvaran lik Theron je načinila suosjećajnijim, ali i poistovjetljivijim s obzirom na njezina obraćanja publici prilikom razbijanja "četvrtog zida" dok šeta hodnicima Fox Newsa i upoznaje nas sa scenografski dobro oživljenom novinskom redakcijom. To su neki od (neizbježnih?) ustupaka vrlo solidna filma, poput postavljanja triju glumica u lift više da podijele barem jedan (dojmljivi, tihi) kadar, nego zato što je to scena tražila. Tek kad dođe kod Ailesa u ured, Gretchen doznaje da nije nju tražio, nego Kaylu.

Scena koja slijedi, kad se sretnu "spikerica Barbie" i tip "koketan kao grizli iz Povratnika" glumačko-redateljski je opipljivo neugodna i agonizirajuća. Ailes traži od Kayle da ustane i zavrti se, potom i da digne suknju da joj još bolje vidi noge, više i više, sve do gaćica, jer "ovo je vizualni medij". To je bila cijena napredovanja u Fox Newsu budući da se Ailes držao sintagme kako "pušenje uzrokuje promaknuće" i volio je vidjeti noge voditeljica koje su mamac za gledatelje, toliko da su stolovi u studiju bili prozirni. "Želim širi kut da joj se vide noge", zapovijeda Ailes kamermanu TV emisije.

Kamerman filma Barry Ackroyd (Narednik James, Kapetan Phillips) snima lijepo oblikovane noge brojnih zaposlenica Fox Newsa u visokim štiklama, prisvajajući tehniku primjenjenu na Okladi stoljeća (isprekidani zumovi) s kojim ovaj film dijeli oskarovskog scenarista Charlesa Randolpha. Noge izviruju iz kratkih suknji ispod prozirnih stolova studija ili u hodnicima. S četiri Oscara nagrađena kostimografkinja Coleen Atwood (Chicago, Sjećanja jedne gejše) osigurala je spektakularnu garderobu. "Dobra haljina", komplimentira netko Kelly u prolazu, na što će ona cinično kako "nije napaljen, samo ambiciozan".

Premda, kad kamera zaviri u ormare i svlačionice vidimo sve samo ne glamur. Silikonski umeci za grudnjak i flasteri na bolnim petama oslikavaju skupu cijenu TV slave, odnosno (muške) objektivizacije žena protiv koje će prva istupiti Gretchen i potpaliti fitilj za Bombshell.

'Zastraši pa uzbudi'

Charlize Theron je prošla glasovne vježbe kako bi poprimila glas Kelly. U tom procesu izgubila je glas na tri tjedna. Ove godine snimljena je i dobra serija Najjači glas, fokusirana i na Ailesovu profesionalnu/političku personu koja ovdje manje dolazi do izražaja (moto za priče "zastraši pa uzbudi", izjava "vijesti su poput broda, pustiš kormilo i skreću naglo lijevo"). Njega je glumio Russell Crowe, a u ulozi Gretchen našla se Kidmaničina frendica Naomi Watts. Film i serija se fino nadopunjuju i portretiraju širu sliku priče.