Piše: Sead Vegara
Britanac Alex Garland prije nego je počeo režirati bio je dobro zanan i vičan scenarista, prije svega pisac. Na osnovu njegovog romana “The Beach“ (Plaža, 1996), još jedan Britanac, ovoga puta reditelj, Danny Boyle snimio je istoimeni film 2000. za čiji se scenarij pobrinuo John Hodge. Garland će sarađivati sa Boyleom još na dva projekta u vidu scenariste, filmovima 28 Days Later (28 dana poslije, 2002) i Sunshine (2007). Prvi rediteljski posao će sam sebi zadati režirajući prema svom scenariju, svojevrsni SF, Ex Machina (2014), nominovan za Oscara u kategoriji Najboljeg originalnog scenarija, samo da bi četiri godine kasnije, 2018. potpisao scenarij i režiju još jednog SF-a, Annihilation. Garland se profilirao u zanimiljivog sineasta sa istančanim okom za zanimljive teme koje imaju uporište u naučnoj fantastici.
Građanski rat; režija: Alex Garland; uloge: Kirsten Dunst, Wagner Moura, Cailee Spaeny, Stephen McKinley Henderson; 2024.
IMDb rejting: 7.6/10
Rotten Tomatoes rejting: 82%
Njegov najnoviji naslov, film koji možete pogledati u kinima, Civil War (Građanski rat, 2024) u biti nudi prikaz distopijske Amerike u neposrednoj budućnosti, podijeljene na frakcije u ratu jedna sa drugom. Cijeli film je prikazan iz perspektive novinara i fotografa, redom Wagnerom Mourom kao simpatičnim Joelom, impresivne Kirsten Dunst u ulozi slavne fotografkinje Lee Smith, te veoma uvjerljive Cailee Spaeny kao Jessie Cullen, mlade i neiskusne fotografkinje, koja dobija priliku učiti od svog velikog uzora – Lee Smith. Svakako valja spmenuti i malo veću epizodu glumačkog veterana Stephena McKinleyja Hendersona u ulozi iskusnog novinara Sammyja. Njih četvero će tako krenuti na proputovanje kroz ratnu Ameriku, samo da bi stigli u Washington i pokušali napraviti intervju sa predsjednikom u njegovom trećem mandatu, u zapaženom cameou Nick Offerman.
Garland vješto vodi priču i znalački orkestrira svojim glumačkim ansamblom provodeći ih kroz ratom opustošenu Ameriku dajući sebi oduška prikazujući strahote razaranja kombinujući tipični “film ceste“ (road movie) i ratnu dramu. Na momente, kada ekipa novinara dođe u američki gradić, tipičnu američku suburbiju, u kojoj vlada “mirnodospsko stanje“ (jer stanovništvo baš i nema nekog dodira sa ostatkom zemlje, ili se samo tako pričinjava), reditelj i scenarista Garland prikazaće svu ambivalentnost i nezinteresovanost Amerikanaca na događanja u rodnoj grudi.
Dok samo skicira sliku sveopće razarene Amerike, Garland daje dostatan opis svakoga od četiri spomenuta glavna lika. Tako da je Moura predstavljen kao pažljiv i snalažljiv novinar, Dunst i više nego velika i slavna fotografkinja, koja će isprva izraziti neslaganje sa tim da im se na putu pridruži mlada Jessie, koja poput pravih pravcatih, nekadašnjih fotografa, fotografiše na filmu i razvija sama svoje fotografije, te Henderson u ulozi novinara veterana i jednu ruku i mentora liku Dunstove, ali i Cullenove. Nekoliko zanimljivih i isto tolko potresnih scena, koje će vam se urezati u sjećanje, barem će vam se vrtiti u glavi dok budete izlazili iz kina, svakako jesu one u kojima ćete misliti da se junaci prosto ne mogu izvući iz njih. Finale također, ali način na koji Garland pripovijeda priču putem pokretnih slika, o ratu razorenoj Americi, zasigurno je kandidat za jedan od bolji filmova u 2024.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
