Piše: Sead Vegara

Dokumentarni film Dite glumca i (povremenog) reditelja Rijada Gvozdena ima srce i dušu kao malo koji dokumentarac. Samo srce čini sam Gvozden kao njegov pripovjedač, a dušu njegovi brojni akteri čije životne priče Gvozden oblikuje sa tolikom spretnošću i okom za detalje. U svojih nešto manje od sat vremena trajanja Gvozdenovo Dite vodi vas na putovanje u kojem ćete vidjeti mnogo inspirativnih priča, te se možda i odlučiti na taj veliki korak.

Dite; režija: Rijad Gvozden; 2025.

Korak kojim biste uljepšali nečiji (i svoj!) život. Oplemenili život nekog djeteta, odlučivši se da ga uzmete da mu budete hranitelj ili da ga usvojite. To nije jednostavan put i Gvozden se svojski trudi (i uspijeva!) da približi cijeli proces hraniteljstva i proceduru oko usvajanja, preplićući priče porodica koje su prešle put od hranitelja do usvojitelja.

“Jutra su ista za sve ljude/Ili bi tako moralo bit'/Zašto nekad drugačije bude/Ljudi bi trebali razmislit'/Ili je šećer, ili je sol/Ili je ljubav, ili je bol/Ili je zabio, il' fulio gol/Ne zaboravi, dite je to/Široki osmijeh uz malo sreće/Nekad ti znači na svijetu sve/Znak da si rođen za nešto veće/Ljubav učini čovjeka od tebe/Ili je šećer, ili je sol/Ili je ljubav, ili je bol/Ili je zabio, il' fulio gol/Ne zaboravi, dite je to...“, naslovna je pjesma filma koju je komponovao Taik Ganić.

Da biste u potpunosti shvatili Gvozdenove motive, a ako ne poznajete njegovu životnu priču, jasno će vam biti na samom kraju filma kada Rijad govori o svom djetinjstvu. Krenuće vam i suza na oku, ali ćete se i nasmijati. Taj detalj će pak ostati skriven svima onima koji ne pogledaju film, jer je zaista šteta prepričavati situaciju o kojoj Gvozden govori. Ono što ćemo otkriti i što vam je jasno jeste da je i Rijad odrastao bez roditelja, te da je proveo dio svog života u SOS Dječijem selu u Sarajevu, gdje se i (po)javila želja za glumom. Danas je Gvozden uspješan i priznat glumac, oženjen i ponosni otac dvije djevojčice, od kojih je jedna sa ovim njegovim filmom zakoračila u glumački svijet.

Nema se mnogo toga prigovoriti Rijadu, tek par tehničkih stvari, mada se i to da “ispeglati“ u montaži. Rad direktora fotografije, istovremeno i montažera Benjamina Šehića, za pohvalu je. Dokumentarac je nastao u koprodukciji sa SOS Dječijim selom, a počeo je kao projekat koji je Gvozden planirao da snimi o policajcu Jusi Džuburu čija ga je priča o usvojenom dječaku zaintrigirala. Kako je istraživao i kako se priča razvijala odlučio je da snimi film kojim će potaknuti ljude koji su u mogućnosti da postanu hranitelji ili mogu da usvoje dijete.

Dokumentarac Dite svoju premijeru je doživio u srijedu 3. decembra u sarajevskom Cineplexxu. Sala koju je multipleks ustupio (Sala 1), koliko god zvučalo kao floskula, zaista je bila premala da primi sve zainteresovane. Po završetku projekcije kompletna ekipa filma se poklonila publici, a Gvozden vidno uzbuđen nije krio emocije, te je još jednom zahvalio svima koji su bili uključeni u stvaranje dokumentarnog filma Dite.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje