Piše: Sead Vegara

Vjerovatno se pitate otkuda ovakav naslov i fotografija iz najnovijeg filma Doctor Strange (Doktor Strange) Marvel Studiosa na istom mjestu i to u dnevnoj novini!? Ipak, nije četvrtak, ali je zato vrijeme za vašu dnevnu dozu Kinematografskih ovisnika koji su ove sedmice kušali još jedan novi film sa kino-repertoara, i to upravo celuloidnu adaptaciju istoimenog Marvelovog stripa koju je na veliki ekran pretočio Scott Derrickson; svakako sa armijom ljudi iza sebe. Doktor iz naslova je Stephen Strange (Benedict Cumberbatch), arogantni i samodopadni neurohirurg, koji nakon što doživi saobraćajnu nesreću i izgubi snagu u rukama odlazi na drevni Istok u potrazi za ozdravljenjem, a pronalazi prosvjetljenje i otkriva moći o kojima nije ni sanjao.

The Ancient One – Drevna (Tilda Swinton), ona je koja ga uvodi u svijet magije i čudesa izvan svih mogućnosti i od tog trenutka sve pršti od kabale, pentagrama, astralnih projekcija te raznih sotonističkih aluzija. Sve to je upakovano u fe-no-me-nal-ne neviđene vizuale koje baš i ne možete doživjeti kako valja i treba ako film ne gledate u 3D tehnici. Zaista očaravajuće, tako da vam dok gledate scene bitaka zastaje dah i jednostavo se prepuštate magiji pokretnih slika kakve samo iz holivudske tvornice snova mogu doći. A ono “ispod“ iako tako “očigledno“ ne vidite i ne uviđate o čemu je zapravo riječ. Sotonizam upakovan u holivudski blockbuster. Sve je to divno i krasno snimljeno, produkcioni dizajn, kostimi, gluma, setovi, sve je to prvoklasno. Jedina zamjerka je muzika koja je očajna (kao i svakom Marvelovom filmu). Sami početak vas može podsjetiti na izvanredni Inception (Početak) Christophera Nolana, ali svaka sličnost prestaje nakon samo nekoliko trenutaka, jer vas reditelj Derrickson odmah “transportuje“ na veći vizualni nivo od tog. I to se dešava tokom cijelog filma.

Tamam kada pomislite da ne može bolje, reditelj neviđenom filmskom magijom specijalnih vizulanih efekata sa, naravno, dodatkom CGI-a, kompjuterski generirane slike koja je toliko neophodna za uprizorenje veličanstvenosti “stripovskih situacija“, nevjerovatnih i nesvakidašnjih problema, pronađe način da ono što se prethodno vidjeli unaprijedi 110 posto. Humora ne manjka, čak ga ima u savršenom omjeru sa akcijom i “ozbiljnim“ situacijama, a jedna od tih komičnih scena za vrijeme koje se u kinu prolomio smijeh jeste i ona koja je i predstavljena/iskorištena u foršpanu. Ali svejedno, uz odličnu postavku scene, ležerno odglumljenu, sa odmjerenim ritmom, zaista je nemoguće a ne nasmijati se ponovo. Zbog onih koji nisu vidjeli trailer/film to će i ostati tajna sve dok se ne odluče na “sudbonosni korak“ i pogledaju ovo fascinantno ostvarenje ispod čije površine se, toliko prenapadno da je jednostavno neprimijetno i stopljeno sa podlogom, kriju neke neviđene poruke.