Piše: Sead Vegara

Postoji urbana legenda o tome kako je jedan od reditelja došao kod tada već etabliranog kompozitora filmske muzike Ennija Morriconea i zamolio ga da mu komponuje muziku za film. Morricone je upitao o kojem se žanru radi, a reditelj je rekao da je u pitanju triler, nakon čega je Morricone otvorio ladicu na stolu i izvadio kasetu sa već snimljenom muzikom rekavši da će to odgovarati. Nije čudo povjerovati u ovo kao istinu, jer veliki Ennio je komponovao muziku za toliko filmova da bi trebale pune dvije stranice Oslobođenja da se navedu svi radovi.

Ennio: The Maestro; režija: Giuseppe Tornatore; 2021.

IMDb rejting: 8.3/10

Rotten Tomatoes rejting: 100%

Opet, u dvoiposatnom dokumentarcu koji nosi naziv Ennio: The Maestro (2021), a kojeg je režirao Giuseppe Tornatore, u zaista izdašnoj biografiji provučeni su svi mogući važni detalji iz kompozitorovog života. Tako će vas vjerovatno iznenaditi da je primarni instrument mladog Ennija bila truba, koju je naslijedio od oca. Mladić je htio postati doktor, ali otac nije htio ni da čuje, te se mladac povinovao očevim željama i upisao u muzičku školu. Kao jedan od najutjecajnijih profesora za Ennija bio je Goffredo Petrassi, koji ga je primio pod svoje skute usmjerivši ga na pravi put.

Saznaćete mnogo toga vezanog za život i karijeru Morriconea, ako se odlučite posvetiti svoje vrijeme ovom izuzetnom Tornatoreovom dokumentarnom filmu, pa tako i da je na početku karijere osnovao i muzički-eksperimentalno-instrumentalni sastav, radio za muzičku kuću RCA komponujući orkestracije za italijanske popularne pjevače, pjevačice... Onda je došla i ponuda za rad na filmu. Spaghetti westernima, i to dva ostvarenje prije nego što će započeti saradnju sa jednim od najboljih svjetskih filmskih reditelja ikada, Serigiom Leoneom. Dvojac je počeo saradnju tako što je Leone odveo Morriconea u kino da pogledaju film Akire Kurosawe Yojimbo (1961), kojeg je Leone zamislio preraditi u Za šaku dolara (1964), prvi od onoga što će postati poznata “dolarska trilogija“, a za koje će Morricone komponovati nezaboravne teme i muziku.

Sa svakim novim filmom u trilogiji Morricone će postavljenu ljestvicu očekivanja “preskočiti“ još za nekoliko podioka, te će svaki put nadmašiti sebe samog. A kao priznanje doći će i pohvala od njegovog profesora Petrassija, koji ćemu čestitati za muziku iz Leoneovog filma Za dolar više (1965). Izeđu rada na filmovima za Leonea, sarađivat će i sa drugom dvojicom Sergija, Coruccijem i Sollimom, te mnoštvom drugih reditelja. Doći će i poziv iz holivudske tvornice snova, i to upravo od još jednog od filmskih giganata, Stanleyja Kubricka, ali će Leone spriječiti tu saradnju.

U određenom trenutku Morricone će odlučiti da završi sa karijerom, kada će doći ponuda od Rolanda Jofféa da komponuje muuziku za film The Mission (1986). Uvjeren da Jofféov film nema potrebe za bilo kakvom muzičkom podlogom jer jedostavno jedinstvenim jezikom pokretnih slika sve govori, skromni Ennio je ipak komponovao mesmerizujuću muziku. Oscara, za kojeg je bio nominovan, tada nije dobio, niti poslije za De Palmine Nedodirljive (1987) i druge naslove, ali će mu se Akademija pokušati iskupiti sa počasnim kipićem (2007). Oscara će ipak dobiti za muziku u Tarantinovom The Hateful Eight (2016). Maestro će ovaj svijet napustiti 6. jula 2020, a njegovo djelo će ostati vijekovima što slijede.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje