Piše: Sead Vegara
Sjećam se da sam bio još dobrano mlad kada se u kinima pojavio film Mission: Impossible 2. Gotovo pa nevjerovatni stant koji je uradio Tom Cruise na početku (penjao se po nekom stjenjaku da bi završio držeći se sa „dva prsta“ o ivici stijene) me je jednostavno očarao i dugo mi je bio fascinacija. Sve do trenutka kada sam i sam imao „Tom Cruise momenat“. Išao sam na trčanje Darivom i najednom mi je palo na pamet da bih mogao skratiti put, preći preko potoka i pokušati se popeti uz strminu do dijela na kojem bih nastavio sa trčanjem. Krenuo sam sa puno entuzijazma i naposljetku uspio u naumu. Popevši se uzviknuo sam: „Huuu-uuu! Tom Cruise, Mission: Impossible!". Dugo će proći od tog dana, mnogo godina, puno vode ispod mosta i ponovo ću se uputiti na Darivu s namjerom da trčim. Ovoga puta ne sam već sa prijateljima. Ispričavši drugu Midi moj nekadašnji poduhvat i „Tom Cruise momenat“ on me je glasno ukorio: „Armija poskoka čeka tamo, a ti se našao igrat' Toma Cruisea. J... te i Cruise i Nemoguća misija“. Toliko o mojim penjačkim, da ne kažem alpinističkim avanturama.
Everest; režija: Baltasar Kormakur; uloge: Jason Clarke, Josh Brolin, Naoko Mori, Jake Gyllenhaal, John Hawkes, Michael Kelly; 2015.
IMDb rejting: 7.5/10
Rotten Tomatoes rejting: 73%
Daleko je to svjetlosnim godinama od onoga šta ljudi rade po najvišim vrhovima svijeta i na kakve sve poteškoće nailaze pri tome. Mnogo je priča vezivanih za pokušaje i uspjehe osvajanja najviših vrhova. Novinski stupci i TV reportaže barem jednom godišnje objelodane nečiji uspjeh ili tragediju u osvajanju nekog poznatog „vrha svijeta“ kako nazivaju najviše nadmorske tačke na planeti. Mount Everest kao najviši sa 8.848 metara mnogima je opsesija. Popeti se na najvišu tačku na planeti Zemlji. Zbog čega? Neopisivog osjećaja da ste se popeli na najviši vrh na svijetu, ispunjavanja sna, dokazivanja sebi (i drugima) da to možete, zadovoljavanja ega... možda i kombinacije svih tih elemenata? Od 1953. kada su Edmund Hillary i Tenzing Norgay postali prvi koji su uspjeli u tom poduhvatu, na hiljade ljudi se uspjelo popeti na planinu. A početkom devedesetih godina prošlog stoljeća penjanje na Mount Everest je postalo unosan, ali veoma, veoma opasan biznis.
Film Everest islandskog reditelja sa „radničkom vizom“ u Hollywoodu, Baltasara Kormakura, je, kako je to na samom početku filma naznačeno, baziran na istinitim događajima i tematizira upravo poduhvat grupe koja je 11. maja 1996. doživjela najgoru moguću sudbinu pri pokušaju osvajanja vrha. Jasno da kao i svaki film koji na sebi nosi markicu „bazirano na istinitim događajima“ i Everest je dijelom izmaštana hronologija dešavanja događaja pri kojima su scenaristi William Nicholson (Gladiator) i Simon Beaufoy (127 Hours) uobličili u priču koja bi se mogla ispričati/podijeliti na tri cjeline od kojih je ta prva u kojoj se upoznajemo sa likovima možda i najslabije urađena. S obzirom na popriličan broj likova baš i nema neke pretjerano posebne karakterizacije osim što dolazimo do detalja o likovima kroz njihovu priču, a ne kroz djelovanje. Ali, to baš i ne smeta cijelom ugođaju filma koji je potpun kada se u presotale dvije trećine grupa ljudi priprema za sami uspon i povratak sa Everesta.
Novozelanđanin i vođa ekspedicije Rob Hall (Jason Clarke) je savjestan i odgovoran prema svojoj grupi u agenciji Adventure Consulting, za razliku od lika Scotta Fischera kojeg portretira Jake Gyllenhaal u suparničkoj agenciji Mountin Madness koji više voli da se ljudi u njegovj grupi brinu sami za sebe i iskuse pravi doživljaj penjanja na Everest. „Ja nisam poput tebe koji je tu da ih drži za ruku“, govori Gyllenhaalov lik obraćajući se Robu Hallu. Od ljudi u Robovoj grupi, koji su onako ovlaš skicirani/karakterizirani, tu su bogati Teksašanin sa problematičnim brakom Beck Weathers (Josh Brolin), skromni poštar koji je godinama skupljao pare da se po treći put pokuša popeti na Everest, Doug Hensen (John Hawkes), pisac/novinar/penjač Jon Krakauer (na osnovu čije knjige „Into Tin Air“ je i napisan scenarij) kojeg glumi Michael Kelly, i Yasuko Namba (Naoko Mori) koja se ovim poduhvatom uspjela popeti na svih Sedam vrhova. Nakon što prođu svu silnu obuku pripremajući se za finale poduhvata i napuste kamp-bazu počinje nevjerovatna priča o preživljavanju u najgorim mogućim prirodnim uslovima, životu i smrti. Direktor fotografije Salvatore Totino je uspio uhvatiti u „oku kamere“ svu prelijepu i stravično hladno-bijelu veličinu Everesta (naravno da su i „CGI čarobnjaci“ odradili svoj dio posla), a Kormakur je to prikazao sa strahopoštovanjem prema samoj planini i ljudima koji su izgubili svoje živote penjući se.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
