Piše: Tomislav Hrastovčak

Godina 1966. u filmskom se svijetu pamti po smrti Walta Disneyja što je njegovu kompaniju na duže vrijeme ostavilo bez kreativne energije i oslonca. Doduše, Knjiga o džungli (premijerno prikazana naredne godine) doživjela je veliki uspjeh, ali nakon nje Disneyjeva tvornica snova je dvadesetak godina izbacivala uglavnom poluzapažene uratke, sve dok joj Mala sirena krajem osamdesetih nije vratila posrnuli status. Ipak, na polju animacije su se u međuvremenu događali zanimljivi preokreti, što se najvećim dijelom može zahvaliti slabljenju moći Disneyja. Najpoznatiji animator u tom razdoblju vjerojatno je bio Njujorčanin rusko-židovskog porijekla, Ralph Bakshi, koji je nakon godina rada na televizijskim serijalima (Deputy Dawg, Hekyll and Jekyll), 1972. snimio Fritz the Cat (Mačak Fritz), dugometražni animirani projekt koji je velikog Walta sigurno natjerao na okretanje u grobu (ili u hibernacijskoj hladnjači, ovisi koliko vjerujete u legende).

Zahvaljujući vulgarnome jeziku, scenama seksa i provokatovnim socijalnim konotacijama, Fritz je bio prvi animirani film koji je dobio predikat X, a koji je u ono vrijeme bio uglavnom rezerviran za porniće. Takav crtić roditelji sigurno ne bi rado gledali sa svojom djecom, ali zato su ga očito išli gledati sami, jer bez obzira na svekoliku ozloglašenost, Bakshijev kino-debi bio je veliki box office hit. lzgleda da je publici već bilo dosta sladunjavih Disneyjevih uradaka "za cijelu obitelj" i bila je spremna za nešto novo i uzbudljivije na području animacije (premda i ovdje imamo standardni "diznijevski" koncept davanja ljudskih osobina životinjskim likovima). Mačak Fritz se pojavio u vremenu kada je američka kinematografija postala slobodnija u tretiranju osjetljivih tema i kada su otvoreni prikazi seksa postali dio mainstream filmova (zanimljivo je da se iste godine prikazivalo slavno Duboko grlo), pa uopće ne čudi njegov veliki uspjeh. A tko je zapravo taj zloglasni mačak?

Fritz (glas Skipa Hinnanta) živi u 60-ima i studira na sveučilištu u New Yorku, a slobodno vrijeme provodi u konzumiranju halucinogenih droga i potrazi za neobavezujućim seksom (po mogućnosti grupnim). Nakon sukoba s policijom, koji je rezultirao smrću njegovog prijatelja, Fritz se neko vrijeme skriva po gradu, a kasnije s djevojkom odlazi na put po američkim pustopoljinama u potrazi za životnom istinom. Tjekom putovanja napušta svoju družicu te nailazi na nadrogiranog zeca motorista (!), koji ga upoznaje s grupicom radikalnih revolucionarista. Uskoro, Fritz saznaje da se radi o terorističkom pokretu koji planira dignuti u zrak jednu elektranu. Mačji junak se pokušava izvući iz opasnog društva, a u međuvremenu pronalazi svoju životnu filozofiju...

Lik mačka Fritza prvi puta se pojavio u stripovima kultnog underground autora Roberta Crumba koji nije bio nimalo oduševljen idejom o ekranizaciji svog junaka. Zbog toga, Crumb nije htio prodati prava na korištenje Fritzova lika, ali Bakshi i producent Steve Krantz saznali su da svi pravni dokumenti glase na njegovu ženu te su se obratili njoj za pomoć. Gospođa Crumb im je objeručke pristupila i bez znanja svog muža sklopila ugovor. Ogorčen poslom iza njegovih leđa, ekstravagantni autor je iz inata ubio Fritza u narednim nastavcima stripa, te se ogradio od filma, tvrdeći da u njemu nedostaje satirička oštrica i duh predloška. Ipak, bez obzira što Crumb mislio, film je u vrijeme premijere podigao poveliku prašinu upravo zbog satiričnog prikaza društvenih struktura i skupina (npr. policajci su prikazani kao nespretne svinje, a crnci kao svadljive vrane). U modernim vremenima u kojima klinci odrastaju na South Parku, a japanski anime ima široki krug poklonika, Mačak Fritz ne djeluje više tako originalno i kontroverzno kao nekad, ali to ne znači da je zbog toga manje zabavan.

Ipak, ne pojavljuje se svaki dan crtić u kojem je glavni (anti)junak napušena mačka s velikim seksualnim apetitom. Ali, ispod sve te zafrkantske površine, Bakshi se bavi problemima društvene hipokrizije i urbanog otuđenja, te istodobno upućuje prikrivene kritike promašenom idealizmu i radikalizmu 60-ih. lz današnje vizure, kvaliteta animacije Mačka Fritza daleko je ispod Disneyjeve tehničke razine, ali grubi crtež, upotpunjen psihodeličnim vizurama, odraz je Bakshijeva osobenjačkog stila. Kultni autor kasnije nije postigao financijski i kvalitativni uspjeh svog prvijenca, ali stvorio je nekoliko zanimljivih animiranih projekata poput subverzivnog Gustog prometa, neobične Tolkienove adaptacije Gospodara prstenova i trash klasika The Wizards. Inače, Mačak Fritz je dio svojevrsne trilogije koju još čine Gusti promet i Coonskin, a zajedničko svim tim filmovoma je bavljenje urbano-društvenom tematikom, te poigravanje s motivima nasilja i seksa.

Godine 1974. pojavio se neuspjeli nastavak nazvan Devet života mačka Fritza, ali s kojim autori originala nisu imali nikakve veze. Danas je Ralph Bakshi gotovo nepoznat širem krugu gledatelja, a u suvremenom svijetu dugometražne animacije opet vladaju kompanija Disney (premda ne tako svemoćno kao prije) i njoj slični. Ipak, osobenjački animator nam je pokazao da crtani filmovi nisu samo za djecu i one koji se tako osjećaju, nego da ta forma ima i nekih drugih potencijala. Nažalost, crtići za odrasle se danas uglavnom mogu vidjeti na malim ekranima (poput popularnih Simpsona i South Parka) ili u art-kinima, pa bi zaista bilo vrijeme da se pojavi neki novi Bakshi i malo promijeni stvari. Materijala za ismijavanje društva i publike, koju je lako skandalizirati, ionako uvijek ima podosta.