Piše: Sead Vegara
Kada imate određene filmske autore, one od kojih znate šta ćete dobiti i čije filmske uratke sa nestrpljenjem očekujete i istinski im se radujete, dobro je znati da su uvijek tu negdje, prisutni, samo se ne eksponiraju baš toliko. Jedna takva autorica u svakom pogledu, ona koja piše vlastite scenarije i režira prema njima, jeste kćerka Nancy Mayers – jedne od carica romaničnih komedija uz sada već pokojnu Noru Ephron – mlađahna Hallie Meyers-Shyer, koja se na filmskoj sceni pojavila 2017. sa ostvarenjem Home Again (Ponovo kod kuće).
Goodrich; režija: Hallie Meyers-Shyer; uloge: Michael Keaton, Mila Kunis, Vivien Lyra Blair, Carlos Solórzano, Michael Urie; 2024.
IMDb rejting: 6.8/10
Rotten Tomatoes rejting: 78%
Samo sa tim filmom preuzela je štafetu od majke i Nore Ephron, i to je bilo dovoljno da definitivno dokaže da je u stanju iznjedriti filmsku priču ravnu onoj pomenutih carica romantičnih komedija. U biti je to bio više feel-good-movie (film za dobro raspoloženje), koji je ipak mogao proći pod paskom romantične komedije, ili još popularnije – limunade. Nakon prvijenca, koji je bio u svoj svojoj suštini toliko autobiografski, na drugi film ove darovite autorice morali smo čekati dugih sedam godina. Konačno, dobili smo uradak, naslovljen Goodrich, zbog kojeg majka Nancy itekako može biti ponosna na kćerku.
Riječ je o svojevrsnoj (sada kada se tako napiše izgleda smiješno, ali stvarno su Amerikanci i Hollywood uveli tu riječ – izraz, kao kombinaciju žanrova drame i komedije) dramediji u kojoj pratimo nenadani period u životu, možda bi se moglo reći sredovječnog Andyja Goodricha (Michael Keaton), nakon što mu se žena iznenada prijavi u rehabilitacijsku kliniku, ostavivši njega sa njihovo dvoje devetogodišnje djece, blizanaca Alexa (Carlos Solórzano) i Billie (Vivien Lyra Blair), da se sami snalaze dok je ona na odvikavanju. Andy, koliko je zaposlen, drži umjetničku galeriju koja je pred propadanjem, povrh svega uopšte nije imao pojma o tome da mu je žena ovisna o tabletama i alkoholu, nije bio tu za nju kada je trebalo i sada se mora snaći sam sa blizancima. Njegova kćerka iz prvog braka Grace (Mila Kunis) uskoro treba da se porodi i upravo se Andy na nju oslanja da mu pomogne oko blizanaca, te ona uspijeva da vidi kako on može biti dobar otac, nešto što njoj nikada dok je odrastala nije bio. To će mu i “skresati u brk“ u jednoj sceni (na kraju filma), ali će ipak biti tu za svog oca i svog polubrata i polusestru.
Zgodno je rediteljica Haille Meyers-Shyer ispisala scenarij, znalački posloživši situacije u kojima likovi djeluju i govore replike prirodno bez isforsirane uvjerljivosti, tako da se sve odvija prema planu, putu kojim se karakteri razvijaju i nadograđuju. Naravno, sve to ne bi moglo uspjeti da film ne posjeduje tako dobru glumačku postavu u kojoj nema mjesta za propust, gdje svi zajedno čine savršeno učinkovit ansambl. Keaton je naprosto savršen, Kunis nevjerovatno uvjerljiva, dok posebna pohvala ide mladom paru, Solórzano i Lyra Blair. Za nadati se da do sljedećeg filma darovite Mayers-Shayer nećemo morati čekati toliko dugo koliko smo čekali na ovaj.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
