Piše: Marko Njegić
Sva sreća za fanove da je druga sezona serije Njegova mračna građa (His Dark Materials) krenula u produkciju debelo prije početka emitiranja prve prošle jeseni. HBO je u startu imao vjere u serijski "fantasy" projekt i vjera mu se isplatila. U protivnom, da se druga sezona počela snimati nakon emitiranja prve, teško da bi je gledali ove godine. Odnosno, sigurno bismo čitali da je pandemija koronavirusa prekinula snimanje i da je serija odgođena za 2021. godinu, kao i Stranger Things 4, ali i mnogi skupi blockbuster-filmovi. Jer, serija na ovakvoj visokoj budžetskoj razini snima se po nekoliko mjeseci.
Možemo Njegovu mračnu građu slobodno etiketirati kao blockbustersku seriju, jedno od izrazitijih takvih otkako je nastupio "peak TV". Korijeni serije kreatora Jacka Thornea, nastale prema književnom predlošku "His Dark Materials" Philipa Pullmana, sežu do blockbuster-filma Zlatni kompas Chrisa Weitza iz 2007. koji nije tada uspio postati franšiza i zamijeniti Gospodara prstenova, Harryja Pottera i Kronike iz Narnije, mamutske "fantasy" serijale koji su se primaknuli ili primicali svome kraju. HBO je procijenio da Pullmanova ostavština zaslužuje drugu šansu i odobrio skupu produkciju serije koja je, srećom, snimljena gotovo u "back to back" stilu.
Sreća je dvostruka, jer se druga sezona, uz koronu, možda ne bi ni snimila da su se čekali rezultati prve, s obzirom da prva baš i nije bila onoliko gledana koliko su se producenti nadali, niti postala serijski (mega)hit, ali je izazvala dovoljan "buzz" da se za nju čuje. Ovako, kad se Njegova mračna građa 2 već nalazila u poodmakloj produkciji prije izlaska "1", naravno da je bilo očekivano da ugleda svjetlo dana i možda seriji priskrbi najširu publiku pojačana novim imenima u glumačkoj ekipi poput Andrewa Scotta (Sherlock, Fleabag) i legendarnog Terencea Stampa, pa i same "fleabagice" Phoebe Waller-Bridge u vokalnoj ulozi.
Sigurno se i ciljalo na to da se, nakon najave izlaska druge sezone, pretplatnici HBO-a podsjete prve. Bilo kako bilo, druga sezona se počinje emitirati točno godinu dana nakon prve – 17. studenoga; tad izlazi prva epizoda, nakon čega ostalih sedam slijede u standardnom "hbo-ovskom" jednotjednom ritmu. Interesantno je da je to termin donedavno rezerviran za kinopremijere filmova iz serijala Harry Potter kojeg His Dark Materials tipuje naslijediti u fantazijsko-budžetskom stilu. Serija u novoj sezoni starta pokazivanjem proračunskih mišića (jato kvazi-zeppelina leti zrakom), napetih gotovo kao da je neki blockbuster-film u pitanju, poput "Pottera".
Istovremeno, Njegova mračna građa 2 predstavlja naraciju koja koincidira sa našom stvarnosti. Svijet je ostavljen u kaosu i na snazi je početak moćnog proročanstva koje može stvoriti novi život/postojanje ili da stari krene od nule. "Vrijeme je da se pripremite za odabir stana", najavljuje naracija fokusirana na djevojku i proročanstvo. Dakako, gledatelj je na strani spomenute djevojke, mlade heroine Lyre (Dafne Keen; proslavljena nastupom u filmu Logan), te njezina partnera u boju sa silama mraka Willa (Amir Wilson). Lyra je sad važnija više nego ikad prije jer o njoj ovisi cijeli svijet koji se suočava s uništenjem kakvo nitko nije vidio.
Druga sezona je zatječe u misterioznom i napuštenom gradu na brdu Cittegazeu (scenografski dojmljiva kreacija), gdje sreće Willa, nakon čega njih dvoje shvaćaju da im je sudbina namijenila da se ujedine za "viši cilj" i putuju iz jednog svijeta u drugi, njegovog (našeg) i njezinog. Opet, Mrs. Coulter (Ruth Wilson) nastavlja potragu za Lyrom u ime društva zvanog Magisterij kako bi je vratila kući. U priču se, osim starih (aeronaut Lee Scoresby u tumačenju Lin-Manuela Mirande), uvode i novi likovi, vođa vještica Serafina Pekkala (Ruta Gedmintas), doktorica Mary Malone (Simone Kirby), a tu je i polarni medvjed s oklopom Iorek Byrnison (glas Joea Tandberga). Središnji dio Pullmanovih romana poslužio je za inspiraciju druge sezone – "The Subtle Knife". Radi se o magičnom nožu koji sječe prostor između svjetova, tj. otvara portal u drugi svijet, što je specijalnim efektima dočarano kao da se otvara patentni zatvarač.
Znakovito je da Mrs. Coulter u jednom trenutku ironično kaže "sometimes sublety is overrated" ili "ponekad je suptilnost precijenjena". Prvih pet epizoda druge sezone Njegove mračne građe, dobivenih na recenzentski uvid, ne krasi suptilnost. Puno toga se događa, naracija je užurbana, likovi se množe, s njima i podzapleti. Iskusni(ji) redatelji prve sezone poput Toma Hoopera (Kraljev govor, Jadnici) i Otta Bathursta (serija Peaky Blinders, film Robin Hood) držali su balans bolje od povratnika Jamieja Childsa i Leanne Welham. Oni su pokušali i dijelom uspjeli od Pullmanovih predložaka načiniti svojevrsni "family friendly" odgovor na Igru prijestolja, uz potporu vlastite mitologije i "steampunkovske" scenografije, s kojom ovu seriju povezuju neka iznenađenja u pogledu karakterizacija ili akcija likova koji u priču ulaze s većim ulozima, sukladno poetici nastavaka.
Kako će se priča odvijati u preostale tri epizode, tek treba vidjeti. Dotad, priča je dovoljno zanimljiva za fanove, akcija i fantazija su spektakularnije nego u prvoj sezoni, na mahove epske naravi, premda dobrim dijelom već viđene (scena sa vješticom djeluje kao da je preslik one s Nightcrawlerom iz X-Men 2). No, ovako budžetirana "fantasy" serija još nije dovoljno raširena pojava na televiziji nakon GOT-a, a 2020. je fantazija potrebnija nego 2019. da gledateljima priušti mali bijeg od zbilje i stvarnoga svijeta koji bi mogao uplesti prste u produkciju treće, potencijalno najveće sezone i odgoditi je za tko-zna-kad. S takvom spoznajom u glavi, fanovima "fantasyja", pa i široj publici, ne treba dodatna preporuka za gledanje naizgled solidne druge sezone serije His Dark Materials.
Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija