Piše: Una Kurtić

Ljubitelji filmova imaju mnogo pravila. Neki imaju određene režisere ili pisce čije filmove prate, neki vole samo horore Daria Argenta, neki se kunu u blockbustere, nastavci i trilogije su za neke gubitak vremena, dok neki tvrde da gledaju samo „dobre filmove“. Kao ljubitelju trilera, smatram da se njegov kvalitet očituje u napetosti i osjećaju nepredvidivosti radnje filma. Originalni film je kultni južnokorejski triler Oldboy iz 2003. Remake je nova verzija starijeg filma, pravljenje nečeg iznova ili oživljavanje, te se obično temelji na dobroj priči. U ovom slučaju imamo izvrsnu priču. Spike Lee (Malcom X, Ten Minutes Older: The Trumpet, 25th Hour) režirao je američki remake o mizantropu, koji prolazi kroz osam krugova pakla, da bi na kraju, prividno slobodan, izašao u deveti krug.

Samo uspješni filmovi se ponovo snimaju. Nikad nisam shvatio zašto. Ne znam nijedan slučaj da je nova verzija isto onoliko dobra kao prvobitni film. Nema te formule koja bi nekome omogućila da ponovo stvori onu jedinstvenu privlačnost koja je doprinijela da neki film bude uspješan. Trebalo bi da bude obrnuto. Baš neuspjelim filmovima, onim zasnovanim na dobrom materijalu, koji su iz razloga nastalih utjecajem vremena, mjesta ili okolnosti, jednostavno nisu dobro prošli prvi put, trebalo bi pružiti i drugu šansu.

                                                                                                       John Huston ("Otvorena knjiga")

Oldboy Režija: Chan-Wook Park; uloge: Choi Min-Sik, Kang Hye-Jeong, Yoo Ji-Tae; 2003.

Oldboy (Oldeuboi) je drugi nastavak u režiji Chan-wook Parka (I'm a Cyborg but that's OK, Stoker)  u njegovoj „trilogiji o osveti“ - Sympathy for Mr. Vengence (2002.), Oldboy (2003.), Lady Vengence (2005). Tok radnje u filmovima nije međusobno povezan, međutim, zajednički šablon su neizvjesnost, uzbuđenje, tjeskoba i vrhunski stvorena napetost. Scenarij za Old Boy pisali su Hwang Jo-yun, Lim Jun-hyeong i Park, iz originalne priče Garona Tsuchiya i Nobuaki Minegishija. Premijerno je prikazan na 57. filmskom festivalu u Cannesu i osvojio je Grand Prix.

Glavni lik Oh Dae-su (Choi Min-Sik) je obični biznismen u Seulu, sa ženom i kćerkicom. Nakon otkačene noći opijanja, nepoznati ga otimaju nasred ulice i zatvaraju u sobu bez prozora sa kupatilom. Niko mu se ne obraća, niti zna zašto je zatočen, jedino društvo mu predstavlja TV. Dok proživljava katarzu u svakom mogućem smislu, preko TV-a saznaje da mu je neko smjestio za ubojstvo supruge. Mukotrpno zatočeništvo traje 15 godina i Dae-Su se odjednom nađe na slobodi. U kovčegu, na vrhu travnatog nebodera.

Do ovog dijela film je na mračno Lynchovski način još uravnotežen. Jedino na što Dae-Su misli jeste osveta. U sushi restoranu upoznaje Mi-Do (Kang Hye-Jeong), gdje se odigrava famozna scena njegovog sporog proždiranja hobotnice srednje veličine. Nakon jela, dobija telefonski poziv i glas mu saopšti da ima pet dana da sazna razlog svog zatočeništva inače će sve žene koje je ikad voljeo biti ubijene. Pošto se onesvjesti u restoranu, budi se u stanu mlade, lijepe konobarice Mi-Do. Među njima se razvija pomalo bizaran, ali strastven odnos. Potraga odvodi Dae-Sua na putovanje u flashbackovima do gimnazijskih dana, kada saznajemo da ima „dug jezik“. Ključni trag dovodi Dae-Sua do njegovog neprijatelja - školskog kolege, Lee Woo-Jina (Yoo Ji-Tae), čija se sestra Soo-Ah (Yoon Jin-Seo), ubila dok su bili srednjoškolci.

Dalji razvoj filma najbolje se može opisati izrekom: "Obuzdajte svoje jezike, vi koji nikada ne razmišljate o posljedicama". Neprijatelj i naizgled žrtva konačno se razračunavaju i podvlače crtu u ultra-modernom penthouseu Woo-Jina (po meni, jedini dobar detalj koji je Spike Lee uspio dočarati u svom remakeu). Pravi razlog sestrinog samoubojstva leži u priči o ljubavi između brata i sestre koju je Dae-Su razglasio. Horor nastupi kada Dae-Su shvati da je Woo-Jin ustvari majstor polagane, strašne osvete i da njegove muke tek počinju. Performans Choi Min-Sika, bilo da jede živu hobotnicu, brutalno čekićem razbija glave svih koji mu stanu na put ili samo sjedi i plače, sjajno prikazuje očaj čovjeka u bezizlaznoj situaciji.

Oldboy Režija: Spike Lee; uloge: Josh Brolin, Elizabeth Olsen, Samuel L. Jackson, Michael Imperioli; 2013.

Original je snimljen u kulturološkom okruženju gdje vladaju, nama neshvatljivi, odnosi prema nasilju i hrani, kao i drugačije poimanje kažnjavanja i osvete. U neku ruku, razumljivo je da su u američkoj inačici takve impresije neponovljive. Scenarij za remake pisao je Mark Protosevich (The Cell, I am Legend, Poseidon, Thor) koji je žeđ za neshvatljivim, vjerovatno zadovoljio incestoidnim ljubavnim trokutom. Remake prati ideju i izvedbu originala, ali svako odstupanje koje su Lee i Protosevich napravili bilo je kažnjeno lošom interpretacijom originalne ideje.

Glavni protagonista je Joe Doucette (Josh Brolin), propali menadžer i alkoholičar koji zanemaruje svoju familiju kada priča započne u 1993. Kao i u originalu, Doucette završi u sobi bez prozora sa kupatilom i TV-om. Ovdje je razvoj filma skoro identičan originalu. Nakon uzimanja forenzičnih uzoraka sa njega, smještaju mu za brutalno ubojstvo supruge. Kada shvati da mu kćerka odrasta u laži, on se zaklinje na osvetu. Očito je 15 godina zatvora u originalu bilo malo muke, zato Doucette u remakeu bude pušten na slobodu nakon 20 godina sličnog razvoja triježnjenja i pronalaska smisla u životu.

U potrazi za kćerkom Miom, Doucette susreće pretjerano požrtvovanu socijalnu radnicu Marie (Elizabeth Olsen), koja brzo postane intimna sa i dalje traženim ubojicom. Olsen je i dalje slatka, ali napaćena djevojčica, koja strah predstavlja samo širenjem plavih očiju. Glavni negativac Adrian (Sharlto Copley) u pratnji azijatske femme fatale, uz Chaneya (Samuel L. Jackson) čine tim koji je držao Doucetta u zatvoru. Doucette, kao i u originalu, ima ograničeno vrijeme da spasi svoju, sada odraslu, kćerku tako što mora saznati ko ga je zatvorio i zašto. Prijatelja i partnera Chuckya u potrazi za kćerkom, u svojoj standardno umjerenoj i kvalitetnoj glumi, predstavio je Michael Imperioli. Krajnji „okršaj“ odigrava se u Adrianovom penthouseu, kada saznajemo brutalnu istinu. Doucettova arogantnost i bahatost u prošlosti ga napokon sustiže. Brolin je svojom glumačkom i fizičkom interpretacijom i transformacijom dokazao da je i dalje u formi. Međutim, iako je imao čekić i skalpel u ruci, nismo zaista vidjeli ono bijesno i ljuto čudovište koje je u originalu stvorio Choi Min-Sik.

Pohvalno je da jej Spike Lee odlučio napraviti remake poučnog filma. Park je kroz svoju opsjednutost osvetom upravo to i uradio. Nije prvi put da remake filma, iako kvalitetno i skupo napravljen (30 mil. $), ne može dosegnuti originalnu verziju (The Girl With the Dragon Tattoo). Leeju nedostaje surovosti i istine u filmu. Jednostavno, koreanska verzija izbija iz cipela, što američkoj verziji ne polazi od ruke.