Piše: Mirza Skenderagić

Kako neki film ocijeniti kao vrijedan, ako ne razumijete njegovu ideju, ako ne prepoznajete motive i teme koje se izmjenjuju i ako vam je toliko čudan da teško da može biti čudniji? Pa, jedina preostala mogućnost koju nude sva velika umjetnička djela, jeste da nešto osjetite. Niste sigurni da li je to ljubav ili gađenje, da li je to očaranost ljepotom ili mučnina od ružnoće, ali nešto osjećate i ne možete se riješiti tog nepoznatog, ali upornog emocionalnog stanja. To znači da ste povjerovali u prirodu svijeta filma i da se pitate: šta li je bilo sa onom čudakinjom Bellom Bexter. “Strange” jeste prava riječ koja opisuje filmove glavnog pokretača brzo zaboravljenog novog grčkog filma, Yorgosa Lanthimosa, pa i njegov najnoviji Poor Things, ili kako su distributeri doslovno preveli Uboga stvorenja.

U ovoj adaptiranoj frankenštajnovskoj priči iz istoimenog romana iz 1992. godine, scenariste Tonyja McNamare, svi likovi zaista jesu “uboga stvorenja”, Bella Bexter (Emma Stone) je Frankenštajnova mlada bez Frankenštajna, Dr. Godwin Baxter (Willem Dafoe) jeste naučno čudovište koje stvara nova čudovišta, Duncan Wedderburn (Mark Rufallo) naočiti zavodnik i prevarant bez protetike i šminke koje ga poružnjuju, ali sa ubogom požudom koja će ga koštati razuma. Ali kako kaže Bellin kreator, svi su jadnici, čak i on sa božijim ovlastima: "Istina i dobrota ne zavise od mene, Bella. Ja sam preslab. Ja sam jadna stvar kao general Blessington. Pripremi se da nas oboje prezreš”. Ovdje se naravno misli prije svega na sve jadne muškarce u Bellinom životu, koji na razne načine žude i pate za djevojkom sa umetnutim mozgom bebe, ali i na cijeli jadni svijet u kojem žive kako će reći joj jedan muškarac u Bellinom životiću, “okrutne zvijeri”.

Smješten u nepoznati vremenski okvir, nešto poput bajkovitog futurističkog viktorijanskog doba, u kojem je visoka estetizacija spojena sa okrutnošću rane medicine, a podijeljen geografski na Bellina turistička otkrivanja svijeta, ovaj film donosi groteskan, duhovit, tužan, pretjeran, nadasve predivan i nimalo manje gadljiv prikaz evolucije jednog ljudskog bića, koje prije pravilnog hoda ili razgovjetnog govora, spozna kako biti bezobrazno, požudno, zlobno, i koje kao žena poželi biti slobodna. Jer film otvara samoubistvo nesretne trudne žene, koja skače u rijeku ne razmišljajući ni o svome, ni o životu svoga nerođenog djeteta, još samo jedne “jadne stvari” u svijetu u kojem sve počiva na fizičkoj, seksualnoj potrebi, koja će ipak morati biti zadovoljena, na ovaj ili onaj način.

Također, film je podijeljen na dva narativna dijela što je divno razdvojeno bojom, pa je prvi dio u kojem je Bella u zlatnom kavezu svoga stvaraoca smješten u crno-bijelo ozračje, da bi u drugom dijelu, zajedno sa njenom seksualnošću i otkrivanjem nimfomanskih potreba na kolumbovskom putovanju svijetom, buknule sve moguće nijanse boja, bolno lijepih i varljivo savršenih. Negdje između i usput, Poor Things će vas zajedno sa Bellom, uporno nastojati šokirati, sa pernatim psima, parnim kočijama sa motornom glavom, podrigivanjem mjehurića, žičarama u obliku bebinih kolica, nebom obojenim modricama, pokušati oduševiti sunčanim Lisabonom, promrzlim Londonom. Istina na momente će sve ovo djelovati kao samo sebi svrha u jednom samodovoljnom filmu kojem ne treba ni gledatelj ni kritičar. Ali više neće biti važno, jer će se već odavno javiti onaj nepoznati osjećaj.

I ekspresionistički horor, i historijska drama, i futuristički SF, i feministički film, Poor Things jeste iskrivljeno filmsko remek-djelo koje nije za svakoga, pogotovo isuviše stidnog i lažno moralnog, i sigurno nije idealno za zabavnu porodičnu kino-noć, djelo pomalo dosadno, bizarno u svemu, eksplicitno u seksu, sa glumom za Oscare, neponovljivom Emmom i preduhovitim Ruffalom, i konačnom idejom za dugo promišljanje. Idejom o ljudima čudovištima koji, kako kaže pronicljiva vlasnica bordela: “Moraju raditi“. Moraju zaraditi novac. Ali, koji, više od toga, moraju iskusiti sve. “Ne samo dobro, nego i poniženje, užas, tugu. Ovo nas čini čitavim, čini nas ljudima od suštine. Ne letimičnom, netaknutom djecom. Tada možemo upoznati svijet. A kada poznajemo svijet, svijet je naš.”

“Želim to”, odgovorit će Bella.

Emitovano u rubrici "Iza scene" u okviru Jutarnjeg programa BHRT-a