Piše: Marko Njegić

"Ne bih mogla živjeti sa sobom da vam se nešto dogodi." – "Ma" (2019.)

Oskarovka kao horor negativka. To je glavni "mamac" i intrigantna zamisao filma Ma. Glumci bi se obično našli u hororima prije osvajanja Oscara (Susan Sarandon, Renee Zellweger...). Nicolas Cage (Čovjek od pruća) i Hilary Swank (Žetva) rijetki su primjer glumaca-oskarovaca s ulogama u hororima nakon osvajanja zlatnog kipića. Još je teže naći relativno friški slučaj da su oskarovski glumci postali horor zlikovci. Geoffrey Rush je usamljen kao "bad guy" u House On Haunted Hill. Međutim, čak ni Rush nije bio horor negativac u klasičnom smislu, psihopat, monstrum itd., netko tko će vrebati i ubijati žrtve. Octavia Spencer (Tajni život kućnih pomoćnica, Skrivene brojke, Koliba, Oblik vode) utoliko je raritet u Ma.

Stara; režija: Tate Taylor; uloge: Octavia Spencer, Diana Silvers, Kyanna Simone Simpson, Luke Evans; 2019.

IMDb rejting: 6.0/10

Rotten Tomatoes rejting: 57%

Njezina tamna boja kože isto je bitan faktor koji je razdvaja od sličnih negativaca i negativki u psihološkim (horor) trilerima kasnih osamdesetih i ranih devedesetih (Kobna privlačnost, Misery, Rt straha, Ruka koja njiše kolijevku, Oglas donosi smrt, Policajac bez kontrole, Zaljubljena...) koji su ponovno u modi, snimljeni iz samoironičnog diskursa (Greta). Dosad baš i nismo imali afroameričku negativku, kamoli oskarovku, koja je prošla put od naizgled dobre do zle žene, no Oscari i horori se vole nakon velikog kinohita Bježi! Jordana Peelea koji je od četiri nominacije osvojio zlatni kipić za scenarij. A Sue Ann ili Ma je Carrie (minus nadnaravne moći) i poremećena kučka psiho-trilera u jednom tijelu.

Koncept filma navodi nas da zamislimo što da Carrie nije eksplodirala osvetom u srednjoj školi nego je kipila u sebi i oslobodila bijes nekih 20-30 godina kasnije. Sue Ann su gadno ponizili vršnjaci predvođeni dečkom u kojeg je bila zaljubljena, fingirajući njezin "čvenk" s njim u mračnoj sobi koji je završio oralnim seksom pruženim drugom momku i javnim blamom zbog toga. Zanimljivo, godina nije precizirana, ali Sue Ann je bila u srednjoj školi (tad je glumi Kyanna Simone Simpson) negdje kad se počeo stvarati trend psiho-trilera u čiju će negativku i sama izrasti, između 1988. i 1992., tj. od Fatal Attraction do The Hand Theat Rock The Cradle ili Single White Female.

Isto tako je interesantno da Ericu - majku heroine Maggie (Diana Silvers; Booksmart) iz nekadašnje ekipe ponižavatelja, makar nije zagovarala taj čin - utjelovljuje povratnica Juliette Lewis, u tom periodu zapažena u psiho-trileru Cape Fear. Arena je, dakle, bila postavljena za dobar, intrigantan horor u kojem sredovječna zaposlenica veterinarske klinike kuje osvetu klincima ljudi koji su je traumatizirali u srednjoj i njima samima. No, Ma ne ispunjava potencijale do kraja i kao da se lomi kakav bi točno film bila i kakvu negativku portretira. Kad Ma kupi cugu Maggie i njezinim frendovima te ih pusti da tulumare kod nje u podrumu, ona će izreći kućno pravilo "nitko ne ide gore". Ipak, "gore" Ma ne skriva svoju majku u stilu Normana Batesa niti neku već zatočenu tinejdžersku žrtvu, iako redatelj Tate Taylor (The Help, The Girl On a Train) želi da to mislimo s prizorom injekcije u ruci negativke.

Otkriće koga Ma skriva crta drukčijim tonovima titularni lik i ostavlja ga pomalo nedefiniranim. Sam film se tu već muči s uvjerljivošću. Jednostavno, nije lako je prihvatiti da bi tinejdžeri opet i iznova dolazili tulumariti u podrumu potpune strankinje pa neka to bilo sigurno utočište za cuganje, a posebice ako je ta neznanka čudakinja poput Ma. Premda, njezina motivacija je jasnija (steći popularnost kakvu nije uživala u srednjoj) i Spencer maksimalno koristi dani prostor, za razliku od kolegice iz Tajnog života kućnih pomoćnica Allison Janney, svedene na krajnje nezahvalnu ulogu Sue Annine šefice, i to nedugo nakon što je osvojila Oscara za Ja, Tonya. Spencer i Taylor do kraja filma odlaze relativno daleko u smjeru pornografske torture u režiji veterinarke. Tinejdžeri će biti drogirani i sputani psećim ogrlicama, tu je i upaljena pegla, sašivene usne... Tipu koji ju je osramotio u srednjoj (odraslog ga igra Luke Evans) Ma će zaprijetiti kastracijom, što će rezultirati prizorom nenadane golotinje (penis) kakav se ne viđa u studijskim "mainstream" hororima. Završnica je "paprena", ali put do nje je popločan klišejima.

Tayloru je bilo bolje da je, kao Neil Jordan u recentnoj Greti, namigivao žanru i samosvjesno prihvatio pravila igre umjesto da se mahom ponaša kao da ne postoje. Redatelj nije znao ni što bi točno s bojom kože Ma koja je postala "in" nakon Get Out. Odnosno, bi li Ma pripojio trendu Peeleovih horora rasističkog političkog konteksta/podteksta (nedavni Us, također u produkciji Jasona Bluma) s crnom antagonisticom i većinski bijelim protagonistima. Nakon što bijeli tinejdžer spomene bavljenje američkom povijesti za školu kao razlog što ne može doći kod Ma, njegov frend crnac u polušali kaže "svi ti brodovi koji odvoze 'naše' ljude...". Upravo tom crncu Ma će obojati lice u bijelo u hororskoj završnici i istaknuti tipiziranost da ima mjesta za samo jednog Afroamerikanca u filmu. Prilično subverzivno, no sve ostaje samo na tome. Ma nije Mi.

Još jedan kinohit strave

Ma nastavlja hitoidni niz horor filmova: u prvom kinovikendu je zaradila 20 milijuna dolara, a koštala svega pet.