Piše: Nisad Selimović
Zanimljiv je taj Facebook doista. Postanete ljubitelj neke slavne ličnosti, u mom slučaju reditelja Michael Manna, a on zauzvrat objavi kako je oduševljen nekim francuskim trilerom, o kriminalcu bez takmaca u modernoj galskoj historiji. Naravno, ako to preporučuje jedan od reditelja koje najviše poštujem, onda se to moralo i pogledati. Možda dođete u malo nezgodnu situaciju tražeći oba dijela istovremeno, ali film jednostavno nije kompletno iskustvo ukoliko pogledate samo jedan dio. Očito je reditelj Jean-François Richet bio toliko oduševljen likom i djelom ovog zagovornika nasilja, da nije uspio njegov životopis pretočiti u jedno gledanje od dva sata.
Državni neprijatelj broj 1, reditelj: Jean-François Richet; uloge: Vincent Cassel, Cécile De France, Gérard Depardieu; 2008.
IMDb rejting: 7.6/10
Rotten Tomatoes rejting: 82%
Jacques Mesrine (Vincent Cassel) je ime tog notornog lopova i beskrupuloznog bandita, koji je dovodio do ludila francuske vlasti tokom 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća. Kao momak, učestvovao je u ratu u Alžiru, a po povratku u domovinu, dolazi do unutarnje pobune – posvađa se sa roditeljima i pridružuje se kriminalnom miljeu, čijeg je već pripadnik bio njegov najbolji prijatelj. Počevši sa obijanjem kuća i običnim krađama, on se vremenom etablira u hajduka bez skrupula i savjesti, i zbližava se sa svojim šefom kojem glumi Gerard Depardieu. Život mu teče kao na traci, djevojke i žene s kojima se zbližava i brže od toga; sve je kao u najdivnijoj zamisli svakog uzbuđenog razbojnika početnika: “Živi brzo i umri mlad”. Jedno je sigurno – francuska kinematografija nije previše sklona kriminalističkim filmovima. Ili da budem tačniji, Jean-François Richet nije sklon ovom filmskom izrazu. On je čak izjavio da ga je kao mladića impresionirala autobiografija Jacquesa Mesrinea, i da je od tada želio snimiti film o njegovom životu. To ama baš nikada nije dobra ideja. Vrlo je očito da je on u svojoj silnoj želji da od Mesrinea napravi heroja ulice, zapeo na pokušaju.
Njegov krimić je prepun nasilja, bez ikakvog razloga. Cassel je u jednoj mjeri ubjedljiv, jer on inače ima veliku moć transformacije, kao i fizičke predispozicije da glumi kriminalca. Međutim, on apsolutno ne može da dočara karakter Mesrinea do kraja, jer mu to dramaturški predložak to ne dozvoljava, kao ni realizacija prosječnog Richeta. Depardieu se u svojoj ulozi apsolutno ne snalazi, i izgleda kao klasičan uljez na setu. Glumac njegovog kalibra bi morao malo više razmišljati o izboru vlastitih uloga, ali to inače nije osobina koja krasi francuske glumce. Film donosi mnoštvo brutalnosti i jednu vrlo zbrkanu životnu priču, fokusiranu na veličanje te brutalnosti, a ne na činjenice i autentičnost likova i njihovih djela.
Ispada da ne treba uvijek vjerovati svima, pa čak i ako je u pitanju reditelj kojem se najviše divite. Čast njemu, ali ne i njegovim ukusima.
