Limitless; režija: Neil Burger; uloge: Bradley Cooper, Robert De Niro, Abbie Cornish; 2011.
Vodeći se poznatim mitom – da čovjek zapravo koristi tek jedan mali dio svog mozga, 2011. godine reditelj Neil Burger predstavio je naučno-fanstastični triler Savršena formula (Limitless), koji tematizira napredak pojedinca u stanju da koristi svoj puni potencijal. Film je temeljen na romanu “Tamna polja“ Alana Glynna iz 2001. godine, a postigao je znatan uspjeh na box officeu, zaradivši preko 161 miliona dolara. Istoimena televizijska serija debitirala je 2015. godine kao nastavak događaja nakon radnje filma, ali je otkazana nakon jedne sezone.
Film donosi priču o neuspješnom piscu Eddieju Morri (Bradley Cooper), koji pati od spisateljske blokade, suočen sa nezaposlenošću, a potom i odbijanjem svoje djevojke, neobrijan, nefokusiran, živi u boemskom blatu, te dostigavši vlastitu granicu, Eddie stigne na rub samoubistva. Međutim, sve se mijenja kad mu stari prijatelj da novu, revolucionarnu drogu-tableticu NZT, koja omogućava stopostotno korištenje mozga, čime će Eddie postati savršenom verzijom samoga sebe. Zahvaljujući “pametnom lijeku“ Eddie niže uspjeh za uspjehom, a nakon uspinjanja na vrh finansijskog svijeta na Wall Streetu, privlači pažnju milijardera Carla Van Loona (Robert De Niro) koji ga pozove da mu pomogne u najvećem korporacijskom poslu u historiji. Ipak, uskoro se počinje nazirati i mračna strana koju donosi novi život, gdje strašna nuspojava lijeka, kao i sve teža nabavka istog, prijete da će srušiti Eddijevu kuću od karata, dok misteriozne ubice prate svaki njegov korak.
Savršena formula je vizualno zanimljivo ostvarenje, paranoični triler uklopljen u pseudo-neuro-naučnu fantastiku i kataliziran potresnom dozom satire. Nalik je svojevrsnom tripu, jer svaka faza uzimanja lijeka ima svoju paletu boja, svoje pomake kamere, scenografski koncept, kao i posebnu stilizaciju. Tripovi su jednostavno blještavi i sjajni, a reditelj Neil Burger upotrebljava CGI efekte u stilu Gaspara Noéa kako bi podigao raspoloženje gledaoca, dok je stvarnost ružna i siva. Kad NZT uđe u Eddiejev krvotok, boje na zaslonu se pojačavaju, fokus se zateže i čini se da se slika iskrivljuje, kao da se izvija pod silinom Eddiejeve spoznaje.
Film možda pretjeruje u mogućnostima dajući “ovisniku“ ne samo fenomenalnu sposobnost učenja i zadržavanja podataka već i šesto čulo koje mu omogućava da predviđa buduće događaje, ima znanje koje još nije imao priliku ni usvojiti, harizmu koja je nedostajala prijašnjoj verziji glavnog protagoniste i čak i novootkrivene sposobnosti borilačkih vještina, proizašle iz sjećanja na filmove Brucea Leeja. Ipak, proširenje mentalnih sposobnosti pojedinca reditelj ne veže za rast mudrosti ili mašte, već upravo suprotno: čini se da što jasnije i brže razmišlja, čovjek postaje plići. Eddie radi sve ono što bi vjerovatno uradio bilo koji drugi plitki Amerikanac 21. stoljeća: zaradio više novca, imao više seksa i napisao knjigu. Iako nauči svirati klavir i tečno govori strane jezike, ove vještine uglavnom koristi u tome da žene spavaju s njim.
Naposlijetku, Savršena formula sugeriše da nam je evolucija dala izvanredan mozak i ukoliko bi neko mogao da u potpunosti iskoristi taj dar, nije moguće reći šta bi sve mogao učiniti: osmisliti korporacijsko spajanje, kandidovati se za političku funkciju, kupiti ogroman stan, naručiti hranu u restoranu na stranom jeziku... Nikad više ništa ne bi bilo isto.
