Piše: Midhat Ajanović Ajan

Neko je jednom davno zapisao: "Amerika i film - to su sinonimi". Sve što je američko obilježeno je na neki način filmom, uključujući tu i američku literaturu. Čini se da, još prije nego udari i jedno slovo po tastaturi svog kompjutera, tipični američki pisac počne razmišljati o budućem filmu koji će se snimiti na osnovu njegove knjige. Američku historiju opisuju pisci koji sanjaju o tome da njihove knjige budu filmovane i čije je pisanje obično samo prvi korak u stvaranju filma. Dva tipična američka žanra, western i gangsterska melodrama, kreirani su upravo u literaturi koja je u čvrstom braku sa filmom. Međutim, dok se trajanje filmskog westerna pokazalo ograničeno na otprilike isti broj godina kao što se stvarni western dešavao u historiji, priče o gangsterima i kriminalu pokazuju neobičnu vitalnost i već sedamdesetak godina su jednako aktuelne. Valjda stoga što toliko liče na realnost najjače i najvažnije države svih vremena i na kapitalizam kao dominantan društveni model modernog doba .

Velike teme: depresija i prohibicija, vrući rat, hladni rat, Hooverov i McCarthyjev lov na vještice, atentati: John F. Kennedy, Martin Luther King, Malcolm X, Bobby Kennedy… Kuba, Vijetnam… Epsteinovi fajlovi...

Historija Amerike je prepuna nikad razriješenih misterija, neotkrivenih ubica, tajni, zavjera…  Nesigurnost koja se osjeća u skoro fizičkom obliku.  Ljudi se nadaju nekom novom zaštitniku, novom pravedniku, novom tipu heroja.

I on je došao.

Došao je naravno iz Hollywooda,

Američki i time praktički svjetski heroj je sam, frustriran, kokuz, bez iluzija, ranjiv… On je cinik koji jedva da vjeruje u pravdu i zakon. On je čovjek zakona zbog stopedeset dolara dnevno plus plaćeni troškovi.

Život velikog utemeljivača američkog gangsterskog romana i filma Dashiella Hammetta uzbudljiv je koliko i njegove knjige. Prvo zaposlenje dobija 1915. kao dvadesetjednogodišnji mladić - u Pinkertonovoj detektivskoj agenciji. Dvije godine kasnije dobija zadatak da zajedno sa  kolegama detektivima rasturi štrajk i pobunu među rudarskom sirotinjom u Baltimoru što je događaj koji će presudno utjecati na njegovu kasniju karijeru pisca i opredjeliti njegove političke stavove. Nakon što napušta Pinkertona odlazi u rat gdje oboljeva od tuberkuloze i umalo umire. Počinje da piše 1921, ali se izdržava radeći kao privatni detektiv. Prvi kontakt sa filmom ima dok radi na poznatom slučaju Roscoea Fattyja Arbuclea, zvijezde nijemog filma osuđenog za silovanje maloljetnice. Tokom 1922. i 1923. piše gomilu krimi-priča koje objavljuje u legendarnom časopisu "Black Mask".

Ugledni izdavač "Kopf" prihvata 1927. njegov prvi roman "Krvava žetva" čiji je glavni lik detektiv Continental Op, četrdesetogodišnji debeljko, alkoholičar i seksualno impotentan čovjek. Knjiga postiže veliki uspjeh kako kod kritike tako i kod publike. Slijedi "Dain Curse", još jedan roman o Continental Opovim avanturama, a onda "Malteški soko" iz 1939, remek-djelo s novim junakom, privatnim detektivom Samuelom Spadeom. Godinu dana poslije izlazi mu "Ključ od stakla" u kojem se glavni lik zove Ned Beaumont. Kritičari su bili nepodjeljeni: ta dva romana su istodobni i dva najbolja američka trilera svih vremena. Iste godine Hammett seli u Hollywood. Napisaće kasnije još i roman "Thin Man" ("Mršavko"), svoju posljednju, po mnogima najlošiju i istovremeno najuspješnijiu knjigu prema kojoj MGM snima čak pet filmova.

Godine 1934. zajedno sa jednako slavnim strip-artistom Alexom Raymondom ("Flash Gordon", "Rip Kirbey"…) kreira strip-triler "Detektiv X-9". Jedan FBI-agent je na osnovu čitanja stripa procijenio da je Hammett politički sumnjiva osoba i prijavio ga kao tipa potencijalno opasnog po društvo. Od 1935. pa nadalje Hammett ne piše skoro ništa. U rijetkim trenucima kada je trijezan ganja ženske ili se bavi politikom. Izuzetno je aktivan na ljevici tako da ga, ne baš sasvim bez osnove, smatraju teškom komunjarom. Živi od tantijema koje dobiva za filmske verzije svojih knjiga, među kojima je i John Hustonova verzija "Malteškog sokola" sa Humphrey Bogartom i Mary Astor, vjerovatno najvažniji triler u historiji filma.

Kao posljedica njegovih političkih aktivnosti 1951. dolazi optužba od senatora McCarthya, vodeće ličnosti u poslijeratnom progonu komunista, pravih i navodnih, kada su mnogi talentirani holivudski stvaraoci stradali. Na suđenju Hammett odbija da kaže imena svojih lijevo-orijentiranih prijatelja i uz to se krvnički zajebava s McCarthyem kome se cijela sudnica smije. Dobija šest mjeseci zatvora koje je uredno odležao. Bilo mu je 67 godina kada je umro. Tokom posljednjih dvadeset godina života pokušavao je napisati svoj šesti roman "Tulip". Nije uspio.

Detektivi, onakvi kakvim ih je Hammett kreirao, nisu nikakvi heroji u klasičnom smislu. Oni nisu intelektualci, njihovo obrazovanje ne dolazi iz knjiga već iz iskustva, oni nemaju nikakvih drugih interesa osim profesionalnih i nikakav hobi osim ispijanja viskija i povremenih veza sa ženama. Hametovske detektive zatičemo na ulici velikih američkih gradova, najčešće u Los Angelesu ("The big, wrong, place"), oni nisu nikakvi super-ljudi, oni psuju, piju, imaju seksualnih problema, ponekad su čak impotentni. Oni nisu ni najjači ljudi na svijetu i često dobijaju batine. Nisu naravno ni najpametniji pa se i ne ponašaju uvijek u skladu sa zakonima logike i uvijek je moguće da ni ne riješe slučaj na kojem rade. 

Oni su profesionalci čiji je hljeb hvatanje kriminalaca i sve je podređeno tome da se zaradi honorar, odnosno plata. Čak i ljubav. Povrh svega Hammett je svoje likove naoružao posebnim štitom ispod kojeg kriju svoje slabosti: cinizmom. Skoro svaka replika koju hametovski junak izgovori je dvosmislena i uvijek izražava njegovu skepsu, njegovo razočarenje i manjak vjere. Njegova skepsa i cinizam su praktički njegov pogled na ovaj svijet. Svijet u kojem vrijedi živjeti samo ako se ima najmanje stopedeset dolara dnevno plus plaćene troškove. Ne postoji naime ništa vrijednije od para i apsolutno sve se radi iz interesa.

Svojim su knjigama i scenarijima Hammett i njegovi sljedbenici (Cain, Chandler, Thompson, Mosley…) stvorili jedan žanr kojim je kapitalizam do kosti ogoljen i izložen razornoj kritici. Društvo stvoreno na osnovu tog modela, po Hammettu, nije ništa drugo do visoko-civilizirana džungla u kojoj nema mjesta za bilo kakve ideale. 

Ženski partneri Hammetovih detektiva su u pravilu likovi takozvanog tipa “femme fatale“. Fatalna žena svoju seksualnost upotrebljava kao oružje, ona je jedno odlučno biće koje tačno zna šta hoće - da u kratkom vremenu u kojem njena ljepota traje zgrne što veću količinu novca. Bilo kakvi moralni skrupuli ili ljubav bi bili samo smetnja da se dođe do tog cilja. Čak i kada se između ciničnog detektiva i fatalne dame dogodi ljubav ona brzo uzmakne pred božanstvom našeg doba - novcem. Sam Spade, na primjer, u "Malteškom sokolu" ženu koju voli hladno šalje na električnu stolicu, jer zaboga, svoj honorar treba zaraditi.

James Ellroy je za sada posljednje veliko ime na listi pisaca gangsterske melodrame. Njegovu je knjigu "L.A. Confidential" 1997. adaptirao Curtis Hanson stvorivši tako jedno od najmlađih remek-djela unutar žanra. U televizijskom dokumentarcu "James Ellroy's L. A." Ellroy u jednoj izjavi opisuje svoj odnos prema filmu: "Film je kao hamburger. Ja mogu jesti hamburger, ali ja to ne cijenim". Ove prezrive riječi ipak djeluju kao poza jer je James Ellroy još jedan pisac čije je djelo nerazdvojivo od holivudske tradicije i čije su knjige, njihov stil i teme, pod presudnim utjecajem filma. Kao i u slučaju njegovog velikog prethodnika Hammetta i Ellroyeva je biografija sasvim nalik na jedan napet triler.

Rodio se u "The big, wrong, place" 1948. Kad je bio desetogodišnjak ubijena mu je majka u nikad rasvjetljenom slučaju. Rastao je sa ocem pijandurom koji je radio kao sitni službenik kod mnogih holivudskih zvijezda. Kao tinejdžer je postao kriminalac, alkoholičar i narkoman. Nije imao još ni trideset, a već je bio sasvim blizu smrti. Kao terapiju protiv alkoholizma i narkomanije preporučeno mu je da piše, tako da je zapravo počeo pisati iz medicinskih razloga. U međuvremenu se zapošljava kao caddy, nosač i pomoćnik igračima golfa. Od 1981. objavljuje redovito i nekoliko njegovih romana postižu golem uspjeh u cijelom zapadnom svijetu. U jednom od njih, "Moja tamna mjesta",  u formi dokumentarne i autobiografske proze opisuje svoju privatnu istragu o smrti majke koju je vodio 34 godine nakon što se ubistvo dogodilo.

Između brojnih dramaturških linija u knjizi debeloj petsto stranica, Hanson se opredjelio da u prvi plan istakne ljubav između glavnog muškog lika, detektiva Buda Whitea i luksuzne kurve Lynn Bracken. Bud White je originalan lik po tome što ima jednu opasnu falinku za posao kojim se bavi i društvo u kojem živi - posjeduje emocije i ideale ma kako oni groteskni izgledali u njegovom slučaju. On je, naime, frustrirani kavgadžija koji, zbog zlosretne sudbine svoje majke, vodi privatni rat protiv svakoga ko loše postupa prema ženama.

Priča koja počinje sa brutalnom pljačkom u jednom restoranu čega je posljedica šest leševa, vodi ka centru jedne izuzetno dobro organizirane industrije pornografije i prostitucije, sa ženama koje su izvršile plastične operacije da bi ličile na filmske zvijezde. Vodeći istragu Bud se iznenada nađe okružen korupcijom, zavjerama, rasizmom, narkomanijom i drugim prljavštinama unutar vrha policije i politike u Los Angelesu pedesetih godina. Policijski šef nije nikakav zaštitnik zakona već brutalni ubica, tužilac i budući senator je ucjenjeni homoseksualac i ništa što okružuje nesretnog tvrdog momka Buda Whitea nije onako kako izgleda.

Ništa osim Lynn Bracken (u ovoj ulozi naprosto očaravajuća Kim Basinger), jedine osobe u cijelom "Gradu palih anđela" koja svoj posao obavlja pošteno - ona je prostitutka, svi ostali su kurve. Lynn koja profesionalno spava sa "pola tuceta" sredovječnih muškaraca, u stanju je da isto to radi s Budom iz zadovoljstva i time mu pruži, ako ne baš romantičnu ljubav, a ono barem dobar surogat za nju. Sa filmom L. A. Confidential se zatvara jedan veliki krug koji je počeo sa Hammetovim "Malteškim sokolom".  Na kraju filma zagrljeni Bud i Lyn odlaze negdje. Negdje gdje će živjeti sretno i u ljubavi.

Sve dok se između njih ne ispriječi kakva šaka dolara.