Piše: Sead Vegara
Na prvu vam se može učiniti da je film You Were Never Really Here rediteljice Lynne Ramsey u potpunosti vođen glumačkom kreacijom Joaquina Phoenixa, ali povrh Phoenixove glume osjeti se snažan rediteljski rukopis rediteljice čiji je ovo tek treći dugometražni igrani film (Morvern Callar, We Need To Talk About Kevin). Ramsey znalački koristi sve benefite saradnje sa jednim takvim glumcem kakav je Phoenix i uspijeva da dobije ono najbolje od njegovog performansa, pomalo krutog, pomalo nestabilnog karaktera kakav je njegov Joe u filmu. Da bi prikazala Joeov karakter rediteljica se na početku koristi skicama iz njegovog začudnog života i odnosa prema svijetu. Upoznajemo ga kao čovjeka čiji je posao pronalazak i izbavljanje djece, djevojčica i kćerki iz nemilog položaja, kao neka verzija modernog asasina i plaćenika.
Zaista, nikad nisi bio ovdje; režija: Lynne Remsay; uloge: Joaquin Phoenix, Ekatarina Samsonov, Larry Canady, Judith Roberts; 2017.
IMDb rejting: 7.5/10
Rotten Tomatoes rejting: 89%
Nešto se tu zrcali i od Scorseseovog remek-djela Taxi Driver i Refnovog Drivea, ali Ramsey svakako ima svoj rediteljski pečat koji se ogleda u skoro pa neviđenoj simbiozi zvuka i slike. Pulsirajući zvučni efekti u filmu dolaze od korištenja samih zvukova grada i gradske vreve, uz u određenim scenama potpomognutim muzikom (Jonny Greenwood) komponovanom tako da izrazi i naglasi situaciju u filmu. Muzika je najednom lagana i pjevna, dok u drugoj sceni i situaciji totalno neartikulisana. Zapanjujući rad direktora fotografije Thomasa Townenda odaje Ramsey kao prvoklasnu pripovjedačicu pomoću pokretnih slika, dok je scenarij koji je deriviran iz knjige Jonathana Amesa također njeno djelo. Scenarij je poprilično škrt na dijalozima i replikama, a opet sočno bogat pretočen u Townendovoj kameri i mizansceni Phoenixa i ostalih glumaca.
Pošto upoznamo Joea i njegov “posao“ upoznajemo također i njegov “normalan“ i svakodnevni život sa starom majkom o kojoj se brine. Mati (Judith Roberts) prokomentariše da je taj dan gledala Psiha na TV-u što samo odaje smisao za “pomjereni“ humor kakav ima Ramseyjeva, a dalji razvoj radnje u filmu uslovljen je Joeovom promjenom posrednika u poslu i novim zadatkom koji će ga odvesti na put u kojem možemo prepoznati poveznice sa Taksistom. Senatorova curica (Ekatarina Samsonov) je nestala, po svoj prilci prodana u seks roblje, a Joe će se prihvatiti posla i time, ni sam ne znajući, žrtvovati mnogo.
Kroz film Ramsey neprestano ponavlja stravične fragmente Joeovog djetinjstva u kojima se pojavljuju njegov otac i majka, te tako ilustruje Joeov sadašnji fragilni um. Joaquin Phoenix ne samo da vlada filmom kao noseći lik već jednostavno zadivljuje svojom pojavom, tjelesnom glumom i gestama odaje izmučenog i nestabilnog Joea. Glumačka kreacija koju je znao prepoznati prošlogodišnji žiri kanskog fetivala dodijelivši Phoenixu nagradu za Najboljeg glumca, a Remsayjevoj nagradu za Najbolji scenarij.
U kino ogromna većina ljudi ide da gleda samo filmove tipa ništa-se-ne-vidi-ali-je-sve-brzo-i-šareno. Ako vam ovo sve do sada opisano nije dovoljno za povod da provedete sat i po u kinu koliko i traje film You Were Never Really Here, onda ga vjerovatno nećete ni pogledati u hramu sedme umjetnosti, a izgovor da ćete to učiniti u kućnoj varijanti (ne)će vrijediti jer ćete nakon odgledanih prvih 10 minuta proklinjati sebe što film niste pogledali u kinu. Otkinite od svog dragocjenog slobodnog vremena sat i po i uživajte u prvoklasnim pokretnim slikama kakav predstavljaju film You Were Never Really Here.
