Piše: Marko Njegić

Oproštajni glumački film Roberta Redforda stigao je u kina nedugo nakon oproštajnog glumačkog filma Clinta Eastwooda. Dva velikana kinematografije kao da su se prešutno dogovorili oko posljednjeg ostvarenja pred umirovljenje. Kavalir s pištoljem je Refordova Mula. I Eastwoodov The Mule je Redfordov The Old Man & The Gun. Filmovi su dosta slični i stvoreni za nostalgični kinomaraton. Oba su nastala prema novinskoj priči ("The New Yorker", "New York Times"). U oba filma glumačke legende ponosno nose bore i igraju starčiće izvan zakona - pljačkaša banaka i mulu meksičkog kartela. Obojica pokušavaju ostvariti novu romansu pod stare dane sa Sissy Spacek i Dianne Wiest, dok im se za petama nalaze predstavnici zakona u tumačenju mladih oskarovaca ili oskarovskih nominenata (Casey Affleck, Bradley Cooper).

Naravno, svaki film je prilagođen glumačkoj ikoni, odnosno njegovoj "on-screen", ako ne i "off-screen" personi. Je li Redford odlučio da će mu ovo biti posljednja uloga prije snimanja ili poslije, kad je to i službeno najavio ususret premijeri, Kavalir s pištoljem je prikladni pozdravni, zadnji film za ovog glumca onoliko koliko je Mula za Eastwooda. Filmofilsko ljubavno pismo posljednjem glumačkom džentlmenu ispisano rukom redatelja koji je volio gledati njegove filmove poput Butcha Cassidyja i Sundance Kida, Žalca... Od prve do posljednje uloge Redford je bio glumački kavalir, karizmatični šarmer, šmeker, a takav je i njegov lik Forrest Tucker, pripadnik bande iz staračkog doma (Danny Glover, Tom Waits), "malo stariji od uobičajenih pljačkaša".

On nosi pištolj sa sobom u pljačke, ali nikad ga neće upotrijebiti. Pucat će samo auspuh njegova automobila, a on u jednoj sceni rukom "oblikovati" pištolj poput Charlesa Bronsona u Death Wish. Tuckerovo oružje je šarm. Prilikom pljački Forrest će otvoriti jaknu da zaposlenici banaka vide kako je naoružan, no redatelj David Lowery ne otkriva pištolj, već se zadržava na plavim očima, osmijehu i riječima "dotjerana gospodina", kako ga naziva Jewel (Spacek). Naglasak je na kavaliru pa tek onda pištolju, liku, pa tek onda njegovu djelu. "Usto je bio gospodin", opiše Tuckera jedan bankar, a opljačkani ga često krste epitetima "džentlemen" i "pristojan", kakvi se mogu prenijeti na Redforda, posebice kad netko notira "bio je faca". Redford uživa u ulozi lopova koji gušta u lopovluku i obojica u tome (gluma, krađa) pronalaze smisao života.

Možda Redford pronalazi i "meta" poveznicu u "pelješenju" tuđih emocija za potrebe glume. Nikad "metodski" glumac, uvijek i(s)konski šarmer, Redford i njegove uloge se reflektiraju u liku Tuckera čineći The Old Man & The Gun metafilmom. Forrest je ekstenzija kaubojskog pljačkaša Sundance Kida i prevaranta Johnnyja Hookera (The Sting). Film se, kvragu, otvara proglasom "I ova priča je uglavnom istinita" na tragu Butch Cassidy and the Sundance Kid, i to ispisanim istim fontom slova, a Tucker će u jednoj od završnih scena dodirnuti nos na identičan način kao Hooker. Redatelj i scenarist Lowery upošljava i autoironiju, recimo kad Tucker kaže Jewel da nije nikad jahao konja, iako Redford jest, od Butcha Cassidyja i Sundance Kida preko Električnog konjanika do Šaptača konjima, no Kavalir s pištoljem tipuje na nostalgiju i melankoliju, prisutnu u liku Affleckova detektiva Johna Hunta.

U Kavaliru s pištoljem Redford neće odjahati u suton, no zrake sunca u zalazu mu se reflektiraju o plavu kosu. U montaži 16 Tuckerovih bjegova iz zatvora Lowery ubacuje scenu s mladim Redfordom iz Potjere Arthura Penna radije nego da je digitalno retuširao vremešnog glumca koji je prirodno (o)stario. A sama priča se odvija većinski 1981. i izblijedjela, zrnata slika evocira Redfordove uspješnice sedamdesetih i početka osamdesetih (Tri Kondorova dana, Brubaker) kako bi film estetski izgledao kao da je onda i snimljen, tj. djelovao bezvremenim poput njegova glavnog glumca. Loweryjev prijašnji film A Ghost Story bavio se protokom godina, a The Old Man & The Gun se referira na prethodnika trenutkom kad Jewel nađe potpis čovjeka koji je sagradio kuću gdje ona sada živi, ali u kontekstu vremena sumira Redfordovu karijeru. Film traje 90-ak minuta i proleti za tren, kao vrijeme koje je Redfordu proletjelo u treptaju oka kamere, od prvog do posljednjeg "reza".

Sjajna kemija sa Sissy Spacek

Robert Redford i Sissy Spacek su osvojili Oscara iste 1980. godine, on za režiju Običnih ljudi, ona za glavnu žensku ulogu u Rudarevoj kćeri, ali nisu dosad nikad glumili zajedno. Njihova sjajna kemija rekreira glumačku magiju starog Hollywooda i pravi je užitak gledati ih kako dijele kadar.