Pacific Rim: Uprising – Dječiji film upakovan u blockbustersko ruho

Piše: Sead Vegara

Ostalo je zapisano o originalnom filmu Pacific Rim da je reditelj Guillermo del Toro posudivši dosta toga od japanskih animea uspio u namjeri da snimi film kojim će predstaviti Istok i Zapad na način da ne vrijeđa nijednu ni drugu kulturu. Ostvarenje svojih dječačkih fantazija Del Toro je učinio tako da bude jedinstveno i ispunjavajuće iskustvo. Bio je to prvi pravi bockbuster kino-sezone 2013. koji je imao i srce i (dječačku) dušu. I naravno, ono što se očekivalo, s obzirom na pozamašan svjetski box office, prođu u kinima i kod publike i kritike, bilo je snimanje nastavka, koji je u kina stigao pet godina poslije, sa proljećem 2018. godine.

Bitka za Pacifik – Pobuna; režija: Steven S. DeKnight; uloge: John Boyega, Scott Eastwood, Charlie Day; 2018.

IMDb rejting: 6.0/10

Rotten Tomatoes rejting: 48%

Del Toro je istupio sa rediteljske stolice, ali ostao u onoj producentskoj, te nadgledao rad Stevena S. DeKnighta čije se prijašnje rediteljsko iskustvo naslanjalo na TV projekte poput Spartacusa i Daredevila. Sada je to opet pravi dječiji film u kojem gledamo velike robote kako se bore sa ogromnim čudovištima. Doduše, do te finalne borbe prođu gotovo tri četvrtine filma, a do tada pratimo poprilično predvidivu priču što uopšte ne smeta kompletnom dojmu. Naivno i dječije, jer zaista tražiti neku veću priču i poentu u filmu sa velikim robotima i ogromnim čudovištima baš i nije pravo.

Iz procjepa u pacifičkom okeanu otvorio se portal prema drugom svijetu iz kojeg su došla čudovišta Kaijui i počela razarati Zemlju. Ljudi su stali u odbranu napravivši džinovske robote Jaegere, odbrambeni program koji je dobro djelovao nekoliko godina, a kojeg su vlada i političari ugasili misleći da se mogu spasiti na drugi način. Na kraju se ispostavilo da su Jaegeri bili ti koji su spasili stvar, uništili Kaijue i zatvorili potal prema Zemlji.

Radnja u nastavku se naslanja na original i prati sina (John Boyega) poginulog majora Pentecosta (Idris Elba) koji će se vratiti u svojstvu trenera novih mladih snaga (Cailee Speany), zajedno sa kolegom (Scott Eastwood). Čudovišta Kaiju su nestala sa lica zemlje i roboti Jaegeri su više tu kao podsjećanje na davni rat. U cijelu priču će se uplesti i tvrtka kojoj je cilj postavljanja novih Jageera na daljinsko upravljanje širom planete kao svojevrsnog odbranbenog štita za budućnost što će se ispostaviti kao pogrešan potez.

Opet, kad se uzme sve u globalu: teatralna gluma, predvidiva priča, papirnatih replika i dijaloga oblikovan scenarij, pompozna režija sa izvrsnim i opet nimalo jednostavnim specijalnim i CGI efektima, na kraju dobivate proizvod koji graniči na liniji sa, kako je jedan od kritičara opisao, Transformersima Michaela Baya i novim Power Rangersima.

To sve opet ne mora značiti da nećete uživati u filmu, pod uslovom naravno da prigrlite sve navedene osobine/nedostatke i prepustite se čarima ništa-se-ne-vidi-ali-je-sve-brzo-i-šareno pokretnih slika.

Prethodna
Annihilation: Nesvakidašnje i (ni)je film za svakoga
Sljedeća
Tomb Raider: Sve je isto, samo Angeline nema