Piše: Marinela Domančić
Lako je prikačiti se na internet i pokupiti osnovne podatke o inspirativnom francuskom umjetniku Patriceu Chéreau. Lako je otkriti da se rodio u francuskom mjestu Lézigné 2.11.1944., upratiti njegova kretanja od jednog do drugog kazališta - od Satrouvilla iz pariške okolice preko milanskog Piccolo Teatra do lionskog Théâtre National Populaire i Théâtre des Amandiers iz Nanterre – i već na prvi pogled nema sumnje da se radi o impresivnoj kazališnoj karijeri. No ovakav lik zavrjeđuje mnogo više od pukog nabrajanja podataka. Ovaj je čovjek kroz svoje ruke propustio dramska i operna djela veličina kao što su Shakespeare, Wagner i Mozart. Gotovo 40 godina mijenjanja teatara, glume, sviranja, režiranja drama, opera i filmova priskrbilo mu je poziciju osobite, brilijantne figure u svijetu umjetnosti. Njegovi filmski radovi, kojima se, istina, nešto kasnije počeo baviti, uveliko se smatraju klasicima i to, iznenađujuće, čak više izvan nego unutar matične zemlje. Dovoljno je nabrojati samo neke od njih.
Početkom osamdesetih, L'homme blessé (Povrijeđeni čovjek) donio je šokantnu priču o homoseksualno nastrojenom tinejdžeru sa periferije koji živi u krajnje neprijateljskom i neosjetljivom okruženju. Šire znan krvavi historijski spektakl La Reine Margot (Kraljica Margo) o zlim vremenima i nemoralnim likovima došao je deceniju kasnije. Predivni Ceux qui m’aiment prendront le train (Oni koji me vole mogu doći vozom) ispunjen osobnim i obiteljskim posvetama samo je nastavio i izoštrio Chéreauov već stečeni kultni status. Kao šlag na torti zatim se desio Intimité (Bliskost), film koji je, prije tri godine uzburkao duhove ne samo zbog eksplicitne scene felacije već i zato što prikazuje iskonsku, nemuštu seksulanu vezu koja opstaje sama za sebe u životima dvoje ljudi sve dok se u njoj ne izreknu riječi. Bio je to savršen spoj dva velika uma, pisca Hanifa Kureishia i reditelja, naravno, Chéreaua. Još jedno veliko djelo, Son frère (Njegov brat), dirljivu priču o izgubljenoj i ponovo pronađenoj emotivnoj vezi između dva brata. Festival de Cannes, koji je Chéreaua već nagradio posebnom nagradom žirija za La Reine Margot povjerio mu je predsjedavanje žirijem.
Na 9. Sarajevo Film Festivalu imali smo čast ugostiti tako sjajnu osobu i privilegiju da pogledamo njegov film Son frère na posebnoj projekciji. Monsieur Chéreau od 7. oktobra 2013. više nije među živima. Najmanje što oni koji su imali čast da se s njim sretnu mogu učiniti da se njegova djela ne zaborave jeste podsjećati one koji nisu bili toliko sretni na njegove izuzetne umjetničke radove.
