Prikladano uz blagdane: (Naj)bolji božićni filmovi

Prikladano uz blagdane: (Naj)bolji božićni filmovi

Piše: Sead Vegara

Svaka regularna lista najboljih božićnih filmova ne može proći bez spominjanja ostvarenja Franka Capre It s a Wonderful Life (Divan život, 1946), svojevrsnoj obradi priče Charlesa Dickensa “A Christmas Carol“ pod nazivom Scrooge (1970), postavljenoj kao filmski mjuzikl u režiji Ronalda Neameja i neizostavnog Home Alone (Sam u kući, 1990) Chrisa Columbusa. U holivudskoj tvornici snova toliko puta obrađivana tema Božića i blagdana postala je žanr sam za sebe. Zbog toga, nudimo baš i (ne)konvencinalnu listu nekoliko naslova koji bi se mogli uvrstiti u božićni filmski maraton.

Die Hard

“It s not Christmas until Hans Gruber falls from the Nakatomi Tower“, rečenica je koja je “ušla u upotrebu“ nakon godina i godina preispitivnja i dokazivanja teze da (li) je Die Hard (Umri muški, 1988) božićni film. Bruce Willis glumi njujorškog detektiva Johna McClanea koji dolazi u Los Angeles kod supruge Holly (Bonnie Bedelia) na proslavu Božića na njenom radnom mjestu u Nakatomi tornju. Na samom početku doznajemo da to baš i nije sretan brak, ali pri susretu isrke polete i mislite da će sve biti u redu. Pojavljuju se teroristi i sa prvim ubistvom jasno je u kojem smijeru će priča ići. Elokventi i staloženi Nijemac, vođa, Hans Gruber (prva holivudska uloga sada već preminulog britanskog glumačkog barda Alana Rickmana) će pokrenuti cijeli plan, a John će se morati snaći sam samo sa svojim pištoljem, bar do onog trenutka kad pronađe mašinku (“Sad i ja imam mašinku, ho-ho-ho“). Umri muški je ujedno i jedan od najboljih akcionih filmova, čija se radnja odvija za Božić i to u sunčanoj Kalifornijii i Gradu anđela, u kojem će na kraju, umjesto sniježnih pahulja, sa Nakatomi tornja padati novčane obveznice.

Gremlins

Popularne Gremline (1984) režirao je Joe Dante i to prema scenariju Chrisa Columbusa, a u produkciji velikog Stevena Spileberga. Tražeći idealan božićni poklon za svoga sina Billyja (Zach Galligan), izumitelj Rendall Peltzer (Hoyt Axton) probaće nagovoriti vlasnika radnje u Kineskoj četvrti da mu proda preslatko malo stvorenje, mogwaija. Starac odbija, ali njegov unuk krišom proda stvorenje spominjući Peltzeru da se pridržava tri pravila: ne smije ga izložiti sunčevoj svjetlosti, dovesti u kontakt sa vodom i, kao najvažnije, ne treba ga hraniti iza 24 sata. Preslatkog gremlina, kojem će dati ime Gizmo, Billy će igrom slučaja dovesti u kontakt sa vodom što će rezultirati time da se Gizmo razmnoži, a mala armija gremlina će tada navesti Billyja da prekrši i treće pravilo. Nakon toga kreće nevjerovatna humoristična storija prožeta horor elementima. Billyjevu djevojku Kate Beringer (Phoebe Cates) za Božić obično uhvati tuga zbog sjećanja na oca koji je za jedan od davnih Božića pokušao da iznenadi nju i njenu majku tako što se planirao poput Djeda Mraza spustit kroz dimnjak, te je tako i poginuo zaglavivši se. Billy i Kate će uz pomoć Gizma ponovno pronaći pramen nade i vjere u blagdane.

The Nightmare Before Christmas

Nevjerovatno, neviđeno, nesvakidašnje animirano ostvarenje pod nazivom The Nightmare Before Christmas (Predbožićna noćna mora, 1993) u režiji debitanta Henryja Selicka, a prema ideji i konceptu jedinstvenog Tima Burtona, svojom orginalnošću i autentičnošću spada u sami vrh stop-motion animacije. Filmski i animacijski studio Disney je producirao, ali posredstvom ogranka Touchstone, jer je ton filma bio odveć mračan i u jednu ruku (pre)strašan za djecu da bi ga promovisali putem samog studija. Krenuvši od same kreacije lutaka, okruženja, priče i pjesama u filmu sve je izgledalo i djelovalo shodno svom nazivu: Predbožićna noćna mora! Animirani film je pripovijedao priču o Jacku Skellingtonu (glas Dannyja Elfmana) gradonačelniku Halloween Grada koji otkrije postojanje Božićnog Grada, te se namjeri “ukrasti Božić“ i pokloniti ga svojim sugrađanima. Nadasve inventivna režija, scenarij i muzičke numere samog Elfmana garant su za fe-no-me-nal-an provod sa pokretim slikama.   

Love Actually    

Ultimativna romantična komedija Love Actually (Zapravo ljubav, 2003) i istinski božićni film stigao je iz “kuhinje“ jednog od najcjenjenijih britanskih, ali i svijetskih scenarista, Richarda Curtisa (potpisuje scenarij klasika Four Wedddings and a Funeral iz 1994), koji je ujedno i reditelj. U svoj svojoj srži Zapravo ljubav je amalgam nekoliko priča o stanovnicima Londona, koje će se u konačnici preplesti i spojiti u jednu. Curtisov scenarij blješti od ljubavnih iskrica deset parova prema kojima se režiserski odnosi sa posebnom pažnjom, dok protagoniste tumače najveće britanske zvijezde: Hugh Grant u ulozi premijera za primjer, Emma Thompson kao njegova sestra i (prevarena) žena Alana Rickmana, Keira Knightley kao “svježa mladenka“ sa udvaračem Andrewom Lincolnom, Colin Firth kao prevareni muž, Liam Neeson kao udovac sa zaljubljenim sinom tinejdžerom, Bill Nighy kao ocvala rock zvjezda... Love Actually je jedna prava “limunada“, koja kao svaki božićni film ima svoje posebno mjesto u srcima filmofila i koja se reprizira uz blagdane.

Groundhog Day

Jedan od filmova koji na prvu nema ama baš nikakvu asocijaciju sa Božićem i blagdanima, osim možda snijega, ali koji svojom jedinstvenom temom i idejom nudi ono što krasi i što bi trebalo biti blagdansko ruho jeste ostvarenje reditelja i scenariste Harolda Ramisa, Groundhog Day (Beskrajni dan, 1993). To je film, bezvremenski klasik, koji smo gledali, koji ćemo gledati i kojem ćemo se vraćati u, kako kada, radosnim ili tužnim trenucima u životu. Kada nam treba one utjehe koju mogu pružiti samo pokretne slike. Glavnog protagonistu Phila portretira nenadmašni Bill Murray, kao ciničnog TV meteorologa, najvećeg mogućeg egocentrika na svijetu, koji je zapeo u vremenskoj petlji 2. februara u gradiću Punxsutawneyu. Igrom neobjašnjene sudbine proći će iste situacije bezbroj puta mijenjajući se od totalnog egoiste s početka filma do najpoželjnijeg ljudskog stvora na kraju. Reditelj Ramis uspio je ostati dosljedan sebi i priči, te ne posrnuti u glavnoj ideji filma. A ta je da niko od nas nije postavljen na ovoj Zemlji zauvijek. Beskrajni dan je film za sva vremena, za sve generacije, koji nikad neće zastarjeti svojom predivnom porukom i poukom u kojemu se svi možemo pronaći. U biti nije film o Božiću, ali defintivno jeste film za Božić.

Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans

Prethodna
Bliski susreti treće vrste: Spielberg izvan ovoga svijeta
Sljedeća
Pogled u prošlost: “One Fine Day“